A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Queen | 4:17 | ||||
2 | Air | 3:03 | ||||
3 | Guitar | 2:33 | ||||
4 | Smoke | 4:11 | ||||
5 | Sister | 8:32 | ||||
6 | Go | 4:01 | ||||
7 | Babies | 2:34 | ||||
8 | Face | 3:41 | ||||
9 | Dancefloor | 2:57 |
Svojoj ću površnosti pripisati dojam da je najbolje pamtim po sudjelovanju na remek-djelu Massive Attack iz 1994. i da su mi Everything But the Girl prošli uglavnom ispod radara, pa ću zahvaliti na prigodi da ipak malo ozbiljnije poslušam tko je i što sve Tracey Thorn. Monolitno krhki, dakle, glas kojeg vrijeme kao da ne dira i pojava kakvu očekujete iza prvog ugla u svome gradu, bio on u Hrvatskoj ili u Engleskoj, kao i među posterima na zidu vašeg najbližeg adolescenta. Žena koja, uz albume s bendovima Marine Girls i spomenutim Everything But the Girl, u svoj portfolio upravo upisuje peti samostalni album, prvi nakon šest godina starog "božićnog" albuma "Tinsel and Lights".
Jednostavno nazvan "Record", novi se Traceyin album brzo otkriva kao svojevrsna kruna već 38-godišnje karijere. I pritom ne mislim na krunu u smislu nužno i najboljeg albuma, već prije kao nečega što odiše baš pravim omjerom sastojaka od kojih je potpisnica htjela načiniti svoj novi specijalitet. Od početka s fluidnom, neodoljivo skliskom "Queen", koja donosi synth-pop u svom najpodatnijem obličju, album je ovo koji neprestano obećava, ali – dobro ili loše, procijenite sami – nikada do kraja ne ispunjava ta svoja obećanja, ostavljajući slušatelja u stalnom slatkom iščekivanju krajnjih dometa. Kad se sve raspline na klupskoj "Dancefloor", ostaje osjećaj da bi se trebalo vratiti na početak i to je ujedno i najveći uspjeh "Record".
A Tracey ga je zamislila kao zbirk(ic)u feminističkih zgoditaka u smislu da su teme uvijek žene i njihove životne prekretnice. Kad uzmemo u obzir da se uspješno okušala i kao spisateljica (spomenimo autobiografsku "Bedsit Disco Queen"), ionako je jasno da su dometi ove zanimljive glazbenice dovoljno daleki da intrigira bez mnogo pompe. Glazbena poetika pritom ne iskače iz poznatih joj obrazaca koji duguju sintetici koliko i akustici, popu koliko i indie miljeu, plesnim koliko i više snenim recepturama. Tečni electropop "Air" tako se pretače u zauzdani plesni razarač "Guitar"; baladna ljepotica "Smoke", koju na poseban način krasi iznimni vokal, u možda najangažiraniju pjesmu albuma, soulom poprskanu "Sister", gdje se Tracey pridružuje gremijevka Corinne Bailey Rae; škrto hranjena "Go" u indie kulerštinu "Babies" i tako prema kraju...
Kraju koji je dovoljno brz da ne dopusti poskliznuće i da pozove na obnovu gradiva, kako već spomenuh. "Record" je, dakle, prije svega poštena zbirka autorice koja je skupila dovoljno materijala, snage i iskustva da ponudi nešto autentično i zanimljivo, album kakav se bez napora svrstava u bolji dio recentne otočne glazbene produkcije. Zahvalan za one koji traže (pod)tekst, kao i za one koji će se zadovoljiti i jednostavno sjajnom (pop) glazbom.
Toni Matošin