facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Progress


Bookmark

Data

Released Studeni 2010
Format Albumi
Vrsta Pop
Dodano Subota, 02 Travanj 2011
Žanr Pop
Length 47:16
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država Velika Britanija
Etiketa Polydor
Tags

Review

Ono što Robbieju nije uspjelo na posljednja dva albuma uspjelo mu je sada, s matičnom grupom čiji je veliki album Progress postao najbrže prodavani album stoljeća. Svi mi koji smo očekivali red baroknih balada za sve generacije možemo se pokriti ušima jer su ovi momci odlučili učiniti vjerojatno najbolju stvar – iskoristiti stare kredite za prodaju novog zvuka, neke vrste suptilnog popa za odrasle prepune produkcijskih finesa.
 
Pozitivna strana albuma su kvalitetne pjesme, kvalitetne u najiskrenijem smislu jer od početka do kraja nema ni jedne šablone. Svaka pjesma označava novi pristup, zvuk se uvijek gradi drugačije, glas se raspada i sastavlja kao da nastoji izbjeći svaku pravilnost i sve zajedno djeluje toliko slojevito i isprepleteno da je jednostavno moćno. Ono što je žrtvovano u korist kvalitete lošija je strana Progressa. Konkretno, u pitanju su ljudi. koliko se sjećam, bilo ih je pet, na albumu ne čujem nikoga. Niti Robbieja. Sve su osobnosti potpuno izjednačene u najpoželjniji profil koji jest dopadljiv, ali koji u sebi ne nosi ništa osobito.
 
Malo mi je čudna takva politika jer su različiti karakteri u boy i girl bendovima uvijek predstavljali glavne adute za identifikaciju. Osim toga, u pitanju su zreli ljudi i vjerujem da svatko od njih ima nešto za reći. Ovdje su samo pijuni u službi viših ciljeva. To ne samo da je žalosno nego je i opasno jer, ako u priču uvedemo posljednji Kanyeov album, navodi na zaključak da je odsustvo šablone postalo nova šablona, i da je snimanje savršenih random albuma nešto što se može naučiti i primijeniti na bilo kome. Kao netko tko voli Robbieja Williamsa, tko je Kanyea vrtio u prosjeku milijun puta dnevno i stavio ga na prvo mjesto albuma 2010. takvo što mi je užasno teško za priznati. 
 
Objektivno gledano, Take That su snimili album karijere. Neće ih biti lako prestići, a i nisam sigurna imaju li uopće srodniju konkurenciju na Otoku. Hitova imaju barem za narednih šest mjeseci, a tu je i turneja po prvoligaškim stadionima. Progress je definitivno jedan novi trenutak koji može biti uvod u neki pametniji pop za profiliranije mase. Zapravo, trend nam je već tako fino, inkognito podvaljen da nismo ni znali. Gledam neki dan Black Eyed Peas na MTV-u, onaj singl The Time. Pjesme im jesu grozne, ali ta je produkcija živa, opipljiva, ima jasnu konstrukciju i ništa nije kamuflirano. Osim toga, televizor s projekcijama Fergie nasađen na tijelo Will.i.am-a jedna je od boljih instalacija koje sam imala prilike vidjeti u posljednje vrijeme. Bilo bi šteta da takav pristup izgubi bitku s ispeglanim tonovima koji djeluju kao da su nastali na isti način na koji nastaju novi tarifni paketi za mobitele. Još nisam u potpunosti sigurna da li je to pozitivno ili negativno ali znam da Progress zvuči upravo tako.
 
Marina Vukman
Hits 963
The Circus « The Circus Take That Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42