facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2016
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Power pop / Alternative/Indie Rock
Dodano Petak, 09 Prosinac 2016
Žanr Pop-Rock
Length 45:28
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2016
Država Europa
Etiketa Pema
Catalog Number PEMA009CD
Edition details objavljeno: 9.9.2016.; produkcija: Teenage Fanclub
Tags Teenage Fanclub Pema

Review

Već danima preslušavajući novi, ukupno deseti studijski album glasgovskih glazbenih vilenjaka Teenage Fanclub, potražio sam u jednom trenutku svoju recenziju njihovog prošlog, sada šest godina starog albuma "Shadows" i razlog tome odvrtio mi se pred očima u riječima koje bih komotno mogao dodati i "Here". Naime, opet je pauza među izdanjima povelika (sada šest umjesto prethodnih pet godina), opet dobivamo kolekciju od dvanaest neodoljivih pop-pjesama osuđenih da ih se etiketira kao alternativnim samo zbog pravila show businessa i njegova kreiranja masovnog ukusa i opet su tri ravnopravna autora zastupljena s jednakim brojem svojih priloga zajedničkoj pjesmarici. Da, i opet će album voljeti svi koji ga čuju, dok će ga većina opet ignorirati jer nije serviran u dovoljno atraktivnoj ambalaži, neovisno o aktualnim posjetima svetoga Nikole i predstojećim božićnim darivanjima. Ništa se, dakle, nije promijenilo kad su Teenage Fanclub u pitanju. A kad su oni u pitanju, to treba zapravo pozdraviti i proslaviti!

Fini gitarski pop, dakle, da se nastavim citirati, naslonjen na zvuk Big Star, The Byrds i The Beach Boys, a skockan po mjeri žanrovski pomirbenih devedesetih, tu i tamo zaslađen pasažima nenametljive inačice psihodelije, dolazi nam opet u zvučnike da nas liječi onim što, razoružani, zovemo naprosto lijepom glazbom. A na "Here" čak su još slađi, još finiji, još pomireniji sa svojim talentom. Norman Blake, Raymond McGinley i Gerard Love kao autori i pjevači, pa onda i instrumentalisti, jako dobro znaju što i koliko mogu i odavno više nemaju potrebe tiskati barijere kao nekoć davno, prije remek-djela kakva su "Gran Prix" i "Songs from Northern Britain". Njihova vokalna međuigra (s tim da svatko i dalje pjeva glavni vokal na svojim pjesmama) plete glazbenu čaroliju na poznatom terenu, ne na pipanju rubova znanoga i dopuštenoga; njihove gitare pletu svoje dezene isprobanim metodama, ali uvijek svježim pristupom, kao da ta igra nikada neće dosaditi niti će ponestati entuzijazma, povezujući u isto tkanje najljepši pop i psihodelične nepodopštine; na tekstualnoj pak razini stvari teku jednako prirodno, kao u funkciji ispruženih ruku, uvijek u smjeru melankolije, ali zadirući po samoći i sjenama uvijek sa osmijehom na licu, pa traženje "izolacije, toplog, mračnog kreveta" ("I Have Nothing More to Say") ne prolazi bez podstreka tipa "drži se svoga života, svojih snova, ne gubi se u njihovim shemama" ("Hold On"), a sva ljepota, naravno, pronađena je u ljubavi, i to već na samom početku, u "I'm in Love": "Ima boli na ovom svijetu, vidim ti to u očima, i teško je ostati živ na izmaku noći, ali tako je dobar osjećaj imati te uza se – to je dovoljno, to je dovoljno...".

P(l)itka je to sve filozofija, baš u indie maniri, ali na ovim mjestima dubine se i ne traže ni očekuju. Već to što će vam pokoji vedri ili pogođeni nježno-melankolični stih otpjevan u višeglasju u zagrljaju s finim gitarskim vezom, ponegdje i s puhačima ("The First Sight", "Live in the Moment") i gudačima ("The Darkest Part of the Night"), izmamiti raskošan osmijeh na lice, podvig je rezerviran za najveće. Na "Here" Teenage Fanclub nude možda i najnježniju stranu svoga rukopisa, savršene male pjesme u tihom suglasju s pastoralnom naslovnicom, kao i s urbanom melankolijom. I u psihodelijom ozračenoj "Steady State" i u neodoljivoj nježnosti završne "Connected to Life", u poletu "Live in the Moment" i "I'm in Love" i u blago nazubljenim gitarama na "Thin Air" provlači se ista crta, ista mantra koja od ovoga albuma čini jednu od najboljih i pop i rock zbirki svoje godine, a i jedan od najboljih albuma benda koji nas već dva i pol desetljeća dariva glazbom koja jedri na pozajmicama, ali koja je u svojoj realizaciji zaseban autorski rukopis, odnosno, savršeno izbalansiran autorski kolektiv. Treba li konkretnija preporuka ili da čekamo da s druge strane oceana svoje nove specijalitete ponude Yo La Tengo?

Toni Matošin

Hits 831
Shadows « Shadows Teenage Fanclub Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42