facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svibanj 2010
Format Albumi
Vrsta Rock / Indie / Indie rock
Dodano Srijeda, 06 Travanj 2011
Žanr Indie
Length 47:54
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2010
Država Škotska, V. Britanija
Etiketa PeMa Records / Merge Records
Edition details Snimano: kolovoz 2008. / Producent: Teenage Fanclub / Datum objave: 31.05.2010.
Tags Teenage Fanclub Merge Records

Review

Navršavajući već dvadeset godina aktivnog djelovanja, glasgovski Teenage Fanclub jedva primjetno isporučuju nam još jedan album, deveti po redu, pet godina poslije prethodnika koji je također čekao pet godina u odnosu na svoga prethodnika. Još jedan album s dvanaest neodoljivih pop-pjesama osuđenih da budu alternativa zbog pravila show-businessa i njegovog kreiranja masovnog ukusa. Još jedan album na kojem su tri autora jednako zastupljena sa svojim prilozima. Još jedan album kojeg će voljeti oni koji ga čuju, dok će ga većina ignorirati jer im neće biti serviran u dovoljno atraktivnoj ambalaži.

Norman Blake, Raymond McGinley, Gerard Love i Francis MacDonald su nas bez i daška pretencioznosti i velikih pametovanja naviknuli na taj fini gitarski pop naslonjen ponajprije na zvuk The Byrds, Big Star i The Beach Boys, a skockan po mjeri žanrovski pomirbenih devedesetih. "Shadows" ne donosi nikakve upadljive iskorake; ovo je upravo tipični proizvod tog i takvog benda, pomirenog (i zadovoljnog!) sa svojom pozicijom i uvjerenog u sve svoje kvalitete koje itekako prepoznaju oni koji su se zakačili na njihovo notno pismo. Slatki, neodoljivo melodiozni zvuk s tipičnim vokalnim harmonijama i toplim, zveckajućim gitarama slijeva se iz zvučnika od prve, na svoj način grandiozne "Sometimes I Don't Need to Believe in Anything" do zaključne, countryjem ozračene "Today Never Ends". Bez popuštanja, bez da osjetite viškove ili poželite preskočiti ijednu stepenicu. Kompaktno, iako, po receptu od samog početka karijere, sva tri autora imaju jednake udjele i svaki od njih pjeva glavni vokal u svojim pjesmama.

Štoviše, ovoga puta, zadatci su i matematički precizno raspoređeni, pa album možemo podijeliti u četiri dionice po tri pjesme, u kojima je Love autor prve, Blake druge, a McGinley treće pjesme. Ti prijelazi mogu se osjetiti tek kad se uistinu zagledate u podatke o samim pjesmama pa izoštrite osjetila. Način na koji Teenage Fanclub nižu svoja tako lijepa djela ne prestaje oduševljavati pa čak stječem dojam da od glazbe i ne treba više očekivati, makar bio svjestan da nema ničeg posebno originalnog u iskazu benda, već da je posrijedi tek vrlo pametna i spretna simbioza utjecaja. Dolazim, zapravo, po tko zna koji put na ono što ne mogu sabrati nikako drugačije nego pod pojam "lijepa glazba". Baš kao takvu vam je i mogu preporučiti, da se zavalite, opustite i prepustite nečem što vam može izmamiti samo osmijeh, glazbi koja je bezgrješna koliko i nezahtjevna, vesela koliko i melankolična, pop koliko i rock, škotska koliko i svjetska.

I da, isprva ćete se vjerojatno zakačiti za singl "Baby Lee" koji uistinu jest savršen pop, ili za nježnu (ovo ide samo u nedostatku prikladnije riječi, jer cijeli album odiše tim atributom) "Dark Clouds" koja će vas navući da je zviždućete, ili možda za neodoljivu "When I Still Have Thee", no već nakon trećeg ili četvrtog slušanja voljet ćete album u cjelosti, kao pop-simfoniju u dionicama, kao album mjeseca. I potražit ćete njihove starije naslove, oduševiti se (neki iznova, a neki po prvi put) s "Grand Prix" i "Songs from Northern Britain", te na kraju otpuhati prašinu prvo s albuma Big Star, a potom i The Beach Boys. Meni osobno neodoljiv scenarij.

 

Toni Matošin

Hits 837
Teenage Fanclub Albumi Kronologija Here » Here

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42