A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Jojo Burger Tempest


Bookmark

Data

Released Prosinac 2010
Format Albumi
Vrsta Indie
Dodano Nedjelja, 13 Ožujak 2011
Žanr Indie
Length 41:13
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država Velika Britanija
Etiketa Melodic UK
Tags

Review

Zbilja su izabrali cool ime, ha? A i ime albuma im je ludo. Sigurno puše drogu! Ti čudni momci koji se bore za gradove bez nuklearne energije dolaze iz bratskog nam Manchestera. To već dovoljno govori o bendu: kao fetivi mančesterci navijaju za City, vole rock i dolaze iz grada koji je oblikovao pop-kulturu. I već na prvi sluš osjeti se prstohvat psihodelije Stone Rosesa u njihovom radu. Ima tu i naslanjanja lakta na Bowievu berlinsku fazu, malo krautrocka i dva deci prog-rocka. Uglavnom, čuspajz. Da li je dobar? Tako-tako. Mislim da su se dečkići malo pogubili i stvorili pretenciozan album ( rvacki naziv je 'prekenjavanje').
 
Ovaj je album dvostruki. Kao i njihov prethodni, debitantski. Krupni zalogaji, zar ne? Malo me podsjećaju na Klaxons, na prokletstvo Drugog albuma i na energiju koja nije dobro usmjerena. Imaju WNFC ideja, one pršte iz svake pjesme (odmah vidljivo na početku, u 'Do a Stunt' ) i to im ne možete poreći, ali kao da fali dobar producent koji će ovo bolje upakirati.
 
Kad nakon pop-pjesmuljka za školske čage (Silent Times) uleti elektro psihodelija Autoblue, jasno je da bend ima široke horizonte, ali nejasnu viziju albuma. Pa trpaju pjesme računicom 'daj što daš jer sve je dobro'. Bend često žvali prošlost dok istovremeno rukom pipa budućnost. Vizija modernog rocka kakvog su odavno patentirali mančesterski velikani…
Naglašavanje syntha volim u Alphaville, a ulet psihodelične gitare je velik trenutak benda. Ian Brown na tu pjesmu radosno kima glavom, dok u kutu sobe ispija čaj.
 
Pachinko i A Black Square With Four Yellow Stars su fini istrumentali psihodeličnog rocka, otkinuti sa Neptuna. Ja dalje stvarno nemam više što napisat za ovaj album. Previše razrjeđivanja dovelo je do toga da mi album jednostavno postane dosadan. Dosadan, a dvostruki. Fali kohezije između pjesama, nekakva čvrsta nit. Ima tu nauho dobrih momenata, referenci na Bowievu berlinsku fazu, na Devo i na drogirani Manchester osamdesetih, ali sve je to nekako mlako i nedovoljno naglašeno da bi prijalo nepcu.


Autor: Marin Miš
Hits 932

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima


Decapitated feat. Incantation, Nervosa, Kassogtha - nihilizam na najjače


J.R. August uz brojne goste proslavio 10 godina karijere