A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 1997
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Noise pop / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Srijeda, 18 Listopad 2017
Žanr Rock
Length 1:08:10
Broj diskova 1
Edition date Travanj 1997
Država SAD
Etiketa Matador
Edition details Datum objave: 22. travnja 1997. / Producent: Roger Moutenot
Tags Matador Yo La Tengo Roger Moutenot

Review

Manje je više, često ćemo čuti i uvjeriti se u istinitost te male urbane "mudrosti", ali kad su Yo La Tengo i njihov odavno kultni album "I Can Hear the Heart Beating as One" iz 1997. u pitanju, ta tvrdnja pada u vodu brže nego prvi mačić. Jer, s čak šesnaest pjesama prosutih po gotovo sedamdeset minuta, taj samozatajni (koliko li ću puta upotrijebiti taj pridjev uz rad ovog benda?!) mastodont indie rocka devedesetih ne samo da i danas djeluje kraći od nekih upola kraćih albuma već nema ni minute viška ni uljeza u svom organizmu. Ira Kaplan, Georgia Hubley i James McNew nakon izrazito bogatih, izazovnih albuma "Painful" i "Electr-O-Pura" ušli su u studio nešto manje opterećeni, ali i puni ideja i entuzijazma za nove zvučne slike. Da, soundscape je uistinu najpogodnija riječ koja u malom može sažeti sve što se smisleno ili naprosto predanim muziciranjem nataložilo na ovom predivnom albumu.
Da, u 70-ominutnom paketu nema ni trenutka viška, iako se tu našlo mjesta čak za gotovo 11-ominutni instrumentalni eksperiment ("Spec Bebop") te jednu bučnu obradu Beach Boysa ("Little Honda"). Stilski gotovo kompilacijski, ovaj ozračjem zavodljivo kompaktan album obraća nam se jezikom brušenim na ljubavlju za svoje note, a ne na kakvoj smislenoj taktici. "I Can Hear the Heart Beating as One" svojom je raznolikošću pravo dijete devedesetih, koliko to svojim manjkom sarkazma kao da odbija biti. Velik u svom zamahu, bogat teksturama i slojevit u svom "odijevanju", album je to koji je istovremeno i malen, baš kao njegovi prethodnici kojima su Yo La Tengo utrli put ovoj svojoj najblistavijoj glazbenoj avanturi.
A čega se sve tu našlo... i pronašlo savršen dom? Dobili smo čak fino dozirani protok elektronike u hipnotičkoj ljepotici "Autumn Sweather", bossa novu u "Center of Gravity", krautrock u sendviču s velvetovskim receptima u spomenutoj "Spec Bebop", americanu za 21. stoljeće u predivnom instrumentalu "Green Arrow", injekciju trip hopa u "Damage", jazzerski salto u "Moby Octopad", noise pop u obradi klasika "Little Honda"... pa kad sve to skupimo na hrpu nema nikakvog iznenađenja kad Kaplan i ekipa proture i tipično svoj rokerski raspašoj "Sugarcube" ili sve skupa na kraju zaslade s preslatkom obradom "My Little Corner of the World" Anite Bryant, ne libeći se trenutak ranije uzeti zraka s psihodeličnim čitanjem vlastitih korijena na briljantnoj "We're an American Band". I naravno da je sve otvoreno jednostavno prelijepom intrumentalnom minijaturom ("Return to Hot Chicken"). I naravno da je "Shadows" trenutak kad Georgia postaje jedini vokal u poznatom nam dijelu svemira i naravno da je "Stockholm Syndrome" otpjevao (po prvi put za mikrofonom) basist James. Jer, sve je tu na svom mjestu, koliko god se možda u nabrajanju i opisima sve skupa činilo teško spojivim. To je tajna velikih albuma, recept za remek-djela kakvog su Yo La Tengo naučili pogledavajući u kuhinje drugih, ali prije svega marljivo kužinavajući među svoja četiri zida.
Zamjetno je ovdje i svojevrsno omekšavanje vokala, pa tako Ira zvuči nježnije nego ikada, što ga čini sve teže odvojivim od Georgijinog glasa. I u tom premazivanju leži dio čarolije albuma koji odiše blagošću i kad klizne u za bend tipičnu buku. Baš te nježnosti, snolika obilježja bučnih kao i manje bučnih gitara, naivne drame što se odvijaju među jammingom dobivenim notama, zaokružile su i povezale ovih šesnaest simfonija i minijatura, pop-dragulja i rokerskih diplomskih radova u jedinstveno tijelo koje uistinu i "kuca kao jedno". Kao treće uzastopno remek-djelo – samo još veće, kaloričnije, impozantnije od svoja dva ionako predivna prethodnika – "I Can Hear the Heart Beating as One" otklonilo je i zadnje sumnje u domete Yo La Tengo, benda koji uz malo galame zna stvarati najljepšu buku, baš kao što, kad im se god prohtije, mogu odsvirati i otpjevati najljepši pop. Naravno, sve u pažljivo krojenom i dizajniranom celofanu s vlastitim pečatom. Zato je savršeno logično što su potpisnici jednog od najboljih, najljepših i od pretjerane uporabe najzaštićenijih albuma devedesetih, kao što je savršeno logično i da tu nisu ni stali ni posustali.

Toni Matošin

Hits 1786
Electr-O-Pura « Electr-O-Pura Yo La Tengo Albumi Kronologija And Then Nothing Turned Itself Inside-Out » And Then Nothing Turned Itself Inside-Out

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima