facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2013
Format Albumi
Vrsta / Rock / Pop rock
Dodano Ponedjeljak, 08 Prosinac 2014
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2013
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number CD 6047666
Edition details Produkcija: Sejo Sexon i Toni Lović
Tags Zabranjeno pušenje Sejo Sexon Croatia Records

Review

Ime ovog legendarnog sarajevskog benda izaziva u meni dvojake osjećaje, koji variraju od divljenja do osjećaja neke vrste samilosti i empatije. Divim se, za moju malenkost, neosporno najboljem izdanku ex-yu rocka, čija prva dva izdanja Das ist Valter (1984.) i Dok čekaš sabah sa Šejtanom (1985.) predstavljaju najupečatljivije punk - rock uprizorenje ovih prostora.

Jednostavno, van dometa često neautentičnog, sebeljubivog novovalnog diskursa na relaciji Zagreb - Beograd, Pušenje je bez mimikrije, glume, laži i obmane svojom nepatvorenom iskrenošću i energijom uspjelo preskočiti sve eventualne predrasude i osporavanja te stvoriti autentični izraz o čijoj vrijednosti najbolje svjedoči vremenski odmak.

Anarhija all over BaščaršijaPut u središte rudnika Kreka BanovićiNeću da budem švabo u dotiranom filmu, Stanje šoka, Dok čekaš sabah sa Šejtanom, Djevojčice kojima miriše koža, Abid, Kino "Prvi maj"... niz doista vrijedan onog divljenja s početka teksta. Samilost i empatija, su drugi dio priče i druga strana medalje koju nosi barem formalno-pravno legitimni sljednik ostavštine nekada velikog benda. Davor Sučić aka Sejo Sexon ima bend koji se i danas, trideset godina od izdavanja prvog albuma, zove Zabranjeno pušenje, iako osim imena, malo toga zajedničkog dijele ova dva prijeratna i posljeratna imenjaka.

Neću sada raspredati onu svima vjerujem dobro poznatu priču o Seji i Neletu, o albumu Ja nisam odavle, o No smoking orchestra priči, stoga valja reći kako je ovo šesti post-daytonski album Zabranjenog pušenja, što će reći, deseti ukupno od 1984. godine na ovamo. Jednu zajedničku konstantu ima svih šest posljeratnih izdanja, a to je postupno osipanje, propadanje, nestajanje onog duha, vica, šege koji je bio nositelj prijeratnih ostvarenja. Shodno tome, album Fildžan viška (1997.) u najvećoj mjeri sadrži ostatke ostataka doduše, ali ipak sadrži trenutke vrijedne pažnje, a svako sljedeće izdanje sve manje podsjeća i sve više tjera na zaborav i zaključak kako ovo više nije bend koji ima moralno pravo zvati se Zabranjenim pušenjem. Tako dolazimo do 2013. godine i albuma Radovi na cesti na kojem Sejo uspijeva učiniti ono što mu najbolje ide u zadnjih petnaestak godina - ne iznenaditi.

Red kritike novonastalih društvenih devijacija od globalnih (U tvoje ime) do lokalnih (Mafija, Tri kile, tri godine, Ti voliš sapunice) pa red bosanskog sentimenta i rekapitulacije ratnih sjećanja (Boško i Admira, Kafana kod Keke, Neprijatelj) te neizostavni red apsolutne nepotrebitosti i bruke (Klasa optimist, Egzotične ljepotice istoka). To je tromeđa u kojoj je Sejo kao Bosna između tri entiteta zarobljen, nekadašnji novi primitivizam je postao egzistencijom gonjen pragmatizam, a svaki novi album je samo nuspojava te preobrazbe.

Da se razumijemo, moj subjektivni dojam vezan uz Seju je krajnje pozitivan u onom ljudskom smislu, ako pričamo o izuzetno inteligentnom i jednostavnom čovjeku s kojem bi mi privilegija bila popiti pivu i čuti koju mudru, pametnu, smiješnu. Ipak činjenica kako ja, recimo, nikada nisam bio na koncertu Zabranjenog pušenja, a imao sam puno prilika jer ekskluziva odavno nije riječ koja se veže uz taj bend, dovoljno govori o mom poštovanju prema ostavštini tog benda, ali i o tome što ja mislim o njemu danas. U tom pogledu, današnje Pušenje je poput ribe na suhom, izgleda kao riba, smrdi na ribu, koprca se kao riba - ali ne pliva, naprotiv - ugiba. Svaki sljedeći album samo produbljuje tu agoniju i meni je najiskrenije žao što je tome tako.

Ako bi ipak morao izdvojiti najbolje od najgoreg s albuma Radovi na cesti, neka to budu otvarajuća skladbaU tvoje ime, koja aranžmanom, smislenošću, lirikom odskače od ostatka albuma te završna Neprijatelj iz reda rekapitulacijskih, anti ratnih, poratnih povijanja nezalječivih rana.

Mihael Pinter

Hits 1060

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42