Godinu dana nakon nastupa u Lisinskom, Vlatko Stefanovski nam je obnovio sjećanje na svoje vrhunsko stvaranje glazbe, ovaj put uz pojačanje. Povjerenje je iskazao Zagrebačkoj filharmoniji koju je predvodio maestro Krešimir Batinić.
Jako dobro znamo da je makedonski gitarist Vlatko poznat kako na domaćoj tako i na svjetskoj sceni. Dokazao je i kako mu više odgovara intimnija atmosfera.
Prekjučerašnji koncert nije popraćen klasičnom izvedbom, sa svojim poznatim članovima benda, već je ovaj put nastupio sa simfonijskom orkestrom koji se jako dobro snašao podudarajući se sa notama koje je stvarao Vlatko. Primijetila sam da je okupio nešto ozbiljniju publiku nego što je to inače običaj za njegove koncerte, koja je sat i pol uživala slušajući dobro nam poznate izvedbe. Publika im je u svakom trenutku bila potpuna podrška. Cijeli koncert je bio izvedba u Makedonskom stilu. Svidjelo mi se što je u Lisinskom za vrijeme njegova nastupa vladala tolika tišina da svaka nota svakog instrumenta dolazi do izražaja što je i smisao simfonijskog orkestra.
Priznajem da je ovo prvi put da sam slušala Zagrebačku filharmoniju i moram reći da sam ih s divljenjem pozorno slušala. Prve dvije izvedbe su bile u solo verziji te smo mogli uživati u čarima njihove umjetnosti.
Publika je toliko uživala u koncertu da im nije dala da odu sa pozornice. Vlatko se čak dva puta vraćao i ponovno svirao. I njega samog je to posebno dirnulo, kada je vidio koliko publika uživa u njegovom stvaranju da mu je i samom bilo teško napustiti pozornicu.
Bila sam na puno Vlatkovih koncerata u različitim izvedbama, ali ovo je nešto novo gdje Vlatkov iznimni talent dolazi do izražaja. Do sada sam ga slušala u električnoj verziji, akustičnoj verziji, u duetu sa Tadićem, ali ovo je nešto sasvim drugačije i svaki put me uspije oduševiti u kojem to god aranžmanu bilo. Svaki put doživim to da publiku pa i samog sebe dovede do vrhunca osjećaja i svaki put me iznova iznenadi njega virtuoznost, profesionalnost i stvaralački um.
Jedva čekam njegov sljedeći koncert gdje ću ponovno doživjeti nekog „novog“ Stefanovskog.
