Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

mcake

Mother’s Cake, alternativni rock bend iz Austrije, hrvatskim glazbenim kužerima već je neko vrijeme dobro poznato ime. Ovaj mladi glazbeni trojac u naponu je snaga, a njihove biografije i dosadašnjeg iskustva ne bi se posramili ni bendovi puno zvučnijih imena. Iza njih su tri uspješna studijska i dva live albuma te nepregledna lista “velikih“ bendova s kojima su do sada dijelili pozornice i međusobno kratili dane na turnejama. Jedan od tih velikih bendova koji su Mother’s Cake pozvali da za njih otvore nekoliko datuma tekuće europske turneje su i Alice In Chains. Uoči njihovog berlinskog koncerta početkom ovoga tjedna sjela sam i porazgovarala s Yvesom (gitara, vokal) i Bennijem (bas) iz Mother’s Cakea.

Započnimo s pogledom unatrag, ove godine navršava se deseta godišnjica postojanja vašeg benda. Jeste li danas tamo gdje ste planirali ili htjeli biti te davne 2008. godine? Žalite li možda za nečim?
Yves: Pokušavamo to sakriti ali bezuspješno, deset godina je puno. Šalu na stranu, jako smo sretni što smo danas tu gdje jesmo ali uvijek može bolje. I dalje imamo velike ideje, planove i snove.
Benni: No regrets. Nikad.
Yves: Naravno da i dalje stremimo tome da budemo još bolji i jači, ali nikad ne znaš. To je rock biznis, ne znaš što te sutra čeka.

Vaš glazbeni stil u širem smislu svrstava se u kategoriju alternativnog rocka, dok je u užem smislu definiran mnogim različitim podžanrovima (progresivni, psihodelični, funk). Je li vam drago kad vas svrstavaju u kutije ili nastojite da vaša glazba govori sama za sebe? Kategorizirate li možda sami sebe?
Benni: Kao glazbenik normalno je da uvijek želiš da tvoj zvuk bude poseban, da budeš svoj i da radiš nešto što nitko drugi ne radi. Nastojiš da tvoja glazba govori sama za sebe. Ali nažalost kategoriziranje je neizbježno, i na kraju dana ovisi o ljudima do kojih ona dopire. Ja sam sebe ne definiram niti kategoriziram.
Yves: Ustvari nam se često dogodi da ne znamo odgovoriti na pitanje kakvu glazbu sviramo i stvaramo. Nastojimo spojiti pomalo od svega.
Benni: Ljudi te uvijek uspoređuju s nekim ili nečim.

Ali očito je da imate utjecaje...
Benni: Naravno, oni se mogu čuti kroz našu glazbu. Mislim da je nemoguće stvarati glazbu bez utjecaja. Svi bendovi imaju svoje utjecaje.

Snimanje albuma i sviranje koncerata dva su različita aspekta u životu nekog benda ili glazbenika. Jedno bez drugog ne ide. Volite li više vrijeme provedeno u studiju ili na cesti?
Benni: Ja osobno više volim biti na cesti i svirati uživo. Teško je kad moraš kombinirati jedno i drugo jer za studio i stvaranje novog materijala trebaš punu koncentraciju, bez distrakcija s turneje.
Yves: Ja volim studio. I volim taj miks jednog i drugog. Izazovno je i nije monotono, ne radiš jednu te istu stvar svaki dan. Puno naučiš u studiju, više se bavim time kako moja gitara zvuči u studiju nego na koncertima. Da, volim studio.
Benni: Ali studio traje i oduzima puno vremena...
Yves: Snimanje traje i oduzima puno vremena. (obojica se smiju)

mcake

Snimanje ili pisanje pjesama?
Yves: I jedno i drugo. Idealna situacija je kad ti ideja samo sine i imaš priliku to odmah zabilježiti.

Kako izgleda vaš proces pisanja pjesama?
Yves: Ja uglavnom pišem pjesme a onda svi zajedno aranžiramo i finiširamo. U studiju. (smijeh)

Neke nove stvari na vidiku?
Yves: Upravo nam izlazi live video album koji smo snimili prošle zime. To je live video snimljen u areni bez ljudi, tijekom noći. Mislim da službeno izlazi sljedeći tjedan.
Benni: Vinil izdanje izlazi na jesen.

Poznati ste kao bend koji je često na turnejama, do kraja ove godine svirate gotovo bez prestanka. Je li teško ponekad? Ima li život na cesti negativnog utjecaja na vas kao bend?
Yves: Da, ova godina je teška. Naravno da nije lako, gotovo svaki dan ste zajedno 24 sata.
Benni: To je isto kao kad si u vezi, ima svoje dobre i loše strane a na tebi je da nađeš balans. S vremenom se mijenjaš, mijenja se tvoj karakter, jer nije isto voditi takav život u odnosu na “normalan“ svakodnevni život.

Ali vas trojica bili ste prijatelji i prije osnivanja benda?
Benni: Da, frendovi smo skoro oduvijek. Tako je ipak lakše, znamo međusobno naše tamne strane.
Yves: Lakše je definitivno, znam kad se trebam povući, kad određena osoba treba svoj privatni prostor. Ali so far so good, još uvijek smo si dragi međusobno i idemo dalje.

Život na turneji nije nimalo glamurozan, čak ni za velike bendove...
Yves: Ma kakvi, pa pogledaj ovo. Sjedimo tu u mraku usred bijela dana. Smiješno je kako svi uvijek žele u backstage, a backstage je ustvari jako dosadno i u većini slučajeva mračno i jednolično mjesto.

Puno ste turneja odradili kao predgrupa nekim velikim imenima. Jesu li vam draži takvi nastupi ili solo koncerti?
Benni: Meni su naravno draži solo nastupi jer svi ljudi koji dođu došli su zbog tebe dok kod sviranja kao predgrupa nikad ne znaš hoće li netko uopće obratiti pažnju na tebe. Uvijek si samo supporting act.
Yves: Da, ali sviranje koncerata kao predgrupa je dobro u smislu otvaranja vrata novoj publici. Velike su šanse da na taj način osvojiš nove ljude i dopreš do novih fanova.
Benni: Naravno ali ipak te takvi nastupi ne ispunjavaju kao tvoji solo nastupi. Kad sviraš kao predgrupa nikad ne znaš kako će ljudi uopće reagirati, hoće li te izviždati ili bacati pivo na tebe.

To vam se dogodilo?
Yves: Je, ali ne u agresivnom smislu, više na neki friendly način.
Benni: Prije dva tjedna neki tip je u ekstazi bacio pivo na mene. Smiješno je ali nije baš ugodno.
Yves: I mi ponekad uzvratimo istom mjerom.
Benni: Da, to je onda win win situation.

Bend ste iz Austrije, pjevate na engleskom. Jeste li ikad razmišljali o pisanju tekstova na njemačkom? Tko piše tekstove?
Yves: Ne, barem ne za sada. Ja pišem tekstove. Ne volim kako njemački jezik zvuči, jako je tvrd, strog, nije fluidan. Smiješno je i neobično pjevati/svirati rock glazbu na njemačkom.
Benni: Rammstein je savršen bend za njemački jezik. Njemački jezik je kao stvoren za njihov tip glazbe.
Yves: Da, osim njih nisam fan rock glazbe njemačkog govornog područja.

Znači lakše ti je izraziti svoje misli i osjećaje na engleskom nego na materinjem jeziku?
Yves: Znam da zvuči blesavo ali da, većinom se lakše izražavam na engleskom. Možda zato jer nisam toliko povezan s jezikom, osjećam se puno drugačije kad pjevam na engleskom. Ponekad prevedem svoje tekstove na njemački ali to je jednostvano sranje.

Smatrate li se slavnima u ovom trenutku?
Yves: Ah, to je sve tako relativno...
Benni: Što je ustvari slava? Što ona znači?

Pa hajde, što je za vas slava?
Benni: Kad si u džungli i kad te tamo prepoznaju onda si slavan. Kad hodaš Saharom i kad tamo viću za tobom onda znači da si slavan. Recimo da za Leonarda Di Caprija možeš reći da je slavan. Papa je slavan. Mislim da mi nismo.

Niste u ovom poslu zbog slave, ili?
Yves/Benni: Totalno jesmo.

Ali slava dolazi s vremenom...
Yves: Naravno, ali nemamo potrebu moralizirati nad time. Osim slave također volimo i novac zar ne Benni?
Benni: Ja volim novac i slavu, da. Volim kupovati stvari, bacati ih, kupovati... (smijeh)

Znači materijalisti ste...
Benni: Totalno. Gle, ipak živimo u kapitalističkom društvu.
Yves: Budimo iskreni, mnogi bendovi seru kad kažu da nisu tu zbog slave. Ne mislim da je tako. Svi razmišljaju o tome u nekom trenutku.
Benni: Slava ima i dobrih strana, lakše je raditi neke stvari, otvaraju ti se nove mogućnosti. Mora da je ubitačno kad 40 godina radiš nešto i nikad se ne uzdigneš niti ne napreduješ. Plemenit je to cilj ali budimo iskreni...

Živite još uvijek u Austriji, planirate li možda zbog karijere preseliti negdje u skoroj budućnosti? Je li Austrija dobra početna točka, temelj za ostvariti glazbenu karijeru?
Benni: Živimo u Austriji ali imamo svaki po nekoliko kuća diljem svijeta, na obali oceana.
Yves: Ne, Austrija definitivno nije dobra za nekakav takav početak.
Benni: Ali ti dani su iza nas i danas živimo u doba interneta kad više nije važno od kuda si i od kuda krećeš. Austrija je geografski sasvim ok gledano iz kuta kretanja po Europi.
Yves: Za sad smo još uvijek u Austriji ali tko zna, možda se preselimo u Hrvatsku.
Benni: Da, Hrvatska je super.

Sviđa vam se u Hrvatskoj? Svirali ste tamo...
Yves: Jesmo, a ja sam prošle godine bio i na odmoru. Na obali, otok Krk. I ona prekrasna jezera, ne znam kako se točno zovu...
Benni: Onaj nacionalni park?

Plitvička jezera?
Yves: Da, da, Plitvice. Priroda je savršena.

Je li te inspiriralo to okruženje?
Benni: Sljedeća ploča biti će o Hrvatskoj, pazi što ti govorim. (smijeh)

Ali vi također dolazite iz kraja s prekrasnom prirodom (Tirolske Alpe)...
Yves: Da, i još uvijek živimo tamo.
Benni: Puno planina, puno šuma, čisti zrak. I puno turista.

U Hrvatskoj ste svirali krajem 2016. kao predgrupa Pentagramu, a prošle godine imali ste i svoj prvi solo nastup. Treći put dolazite ovaj vikend, i to na festival.
Yves: To s Pentagramom, to je onaj nastup kad se Bobby Liebling pojavio s jedne strane stagea dok smo mi svirali i onda se sva publika svalila pred njega da ga fotka a mi smo ostali svirati pred praznim podijem? (smijeh)

Mislim da je to taj koncert, da... Na to ste mislili kad ste rekli da ne volite biti opening act?
Yves: Upravo to.
Benni: Ovaj solo nastup je bio isto u Zagrebu koliko se sjećam, kul mjesto, dobar klub. Ne sjećam se baš previše nastupa doduše... (smijeh)
Yves: To je onaj klub kraj rijeke? Da, vraćaju mi se neke slike.
Benni: A sad dolazimo na festival. Filmski festival. To je isto u Zagrebu?

Ne, to je u okolici, prekrasna priroda i srednjevjekovni dvorac. Niste vidjeli slike?
Benni: Wow, kul, vidio sam nešto da se svira u dvorištu okruženom zidinama.
Yves: Ja nikad ne gledam unaprijed kud idemo jer želim da me mjesto iznenadi. Volim kad dođemo negdje i kad mogu reći, fuck, this place is awesome! U tom slučaju sviram bolje nego inače. (smijeh)

Onda se nadam da ćeš se ugodno iznenaditi!