Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

Nastup u Munchenu sjajnih southern rockera iz Atalante, Blackberry Smoke bio je odličan povod da s frontmanom benda Charlijem Starrom porazgovaramo o bendu, glazbi i zadnjem studijskom albumu "Find a light". Razgovarali smo prije koncerta, u backstageu kluba Tonhalle u Minhenu.

SoundGuardian: Prošlo je pola godine od izlaska "Find a light". Kakvi su vaši dojmovi, impresije, jeste li pronašli svoje svjetlo?
Charlie Starr: Pretpostavljam da još tražimo. Osobno. Čudno je vrijeme, naročito u USA, politički, kulturno. Ne mogu lagati, prilično sam sretan, obitelj mi je zdrava, živim od glazbe. Mnogi nemaju takav luksuz. Ne sjećam se da je svijet bio ovako polariziran. Zastrašujuće.

SG: Zašto "Find a light"?
CS: Baš tako, dosta toga izgleda mračno i zato trebamo pronaći svjetlo.

SG: Ovo je vaš 6. studijski album, kako ih možete posložiti? Glazbenici ih smatraju svojom djecom?
CS: Ponosan sam na sve, volim činjenicu da su svi drugačiji, osjećam ih kao putovanje. Ne mogu odabrati omiljeni. (nisam to niti pitao, o.a.) Uvijek sam uzbuđen s najnovijim.

SG: Kako objašnjavaš činjenicu da je, npr., prethodni album "Like an Arow" bio na toliko različitih top lista, od amerikane, folka, countrya pa do independent lista?
CS: Ne mogu objasniti. Pretpostavljam da pozicioniranje nekog benda u neki određeni žanr je sve teže i teže kako godine odmiču, zato jer je i ukus glazbenih konzumenata evoluirao, glazba je evoluirala. Kao i način na koji ljudi opisuju glazbu. Poput recimo country glazbe. Ljudi naših godina. Kada smo bili klinci, to je bio country, sada je to više-manje pop. Isto je i s rock and rollom.

SG: Kako vidiš muziku prije 20 godina i sad?
CS: Mislim da je bio sjajan vremenski okvir prije 20 godina. Sa svim tim izvođačima Black Crowesima, Izzy Stradlinom, Raiging Slabom. Od 1989. do 1993. Po mom mišljenju, moja omiljena glazba je tada bila jako popularna. S izvođačima poput Junkyarda, Four Horsemana, Dan Baird iz Georgia Satelitesa. Interesantno je da je Brendan O Brien je imao dosta toga sa svim tim pločama.

SG: Znaš za The Four Horsemen, to je neobično (smijeh). Negdje sam vidio i da imaš gitaru od Haggisa (gitarist The Four Horsemana o.a.).
CS: Da, imam njegovu gitaru (smijeh)

2

SG: Gdje pronalaziš inspiraciju?
CS: Iz života i glazbe. Za nekoga poput mene, za ljude poput nas koji uživaju u glazbi na dnevnoj bazi, nemoguće je nemati inspiraciju. Ljudi oko nas, knjige, filmovi, obitelj. Okolina.

SG: Pišeš li i za druge bendove?
CS: Ne baš. Nešto sam radio, u biti napisao sam jednu pjesmu za Junkyard koja se nalazi i na našem novom albumu, "Till The Wheels fall off".

SG: Još su aktivni? Zanimljivo.
CS: Jesu, imat ćemo par nastupa zajedno u Engleskoj idući mjesec.

SG: Ima li razlike između koncertiranja u Americi i Europi?
CS: Da, postoje određene razlike. Znaš, hoteli su drugačiji, klubovi su drugačiji, kava. (smijeh) Ljudi su veoma slični po cijelom svijetu

SG: Možemo li to povezati glazbom?
CS: Da, jednom vrstom glazbe koju ljudi slušaju. Publika u Europi je drugačija. Npr. u Švicarskoj prije neki dan su bili vrlo tihi, za razliku od Španjolske gdje su ljudi dosta temperamentniji. Isto tako je i u Americi.

SG: Veći dio godine ste na turneji. Imate obitelj? Kako to sve funkcionira?
CS: Svi smo obiteljski ljudi. Imamo žene, djecu. To je ono čemu si posvećen. Nebi bilo razlike niti da smo trgovački putnici. To je naš posao. Imamo slobodno vrijeme kada idemo kući i posvećujemo se obiteljima.

SG: Sve ove godine niste imali promjena osoba u bendu?
CS: Mi i jesmo kao obitelj sami po sebi. Ne mogu to objasniti, ali je ugodno. Radimo ono što nam je ok. Imamo dovoljno slobode da kažemo kada nam nešto ne odgovoara.

SG: Imam pitanje vezano za produkciju. Vidi se promjena. Moćnije je. Gdje ste radili album?
CS: Radili smo u dva studija u Atalanti, u velikom i malom. Produkcija, zadnja dva smo producirali sami, jer smo se osjećali komotno da to napravimo. Jer smo mogli dobiti zvuk koji smo htjeli, flow koji smo htjeli. Izgradili smo vlastiti tim ljudi s kojima smo radili. I nije nužno bilo teško, a i ne znači da nećemo ponovo raditi s nekim producentom.

SG: Postoji li razlika? Imate li više slobode kada radite sami?
CS: Dobro, mi smo imali slobodu i kada smo radili s producentom. Nikada nismo radili nešto što nismo htjeli. Jako dobra stvar je ta što je producent još jedno mišljenje. Jer kao bend ste jako povezani sapjesmama. Stvarate ih, vježbate ih. I onda je korisno da čujete od nekoga "Hej, možda bi taj dio bio bolji kada bi se odsvirao brže ili taj solo bi mogao biti duži". Bili oni u pravu ili ne, to je diskutabilno, no bitno je imati drugo mišljenje sa strane, ako ga trebate.

SG: Dosta ste angažirani na humanitarnom radu.
CS: Da, doniramo dio prihoda od našeg "Meet and greet" za istraživanje raka kod djece. To je vrlo važno. Jako je teško vidjeti bolesnu djecu.

SG: Ako sam dobro shvatio neko od članova benda je imao oboljelog u obitelji?
CS: Brittova (bubnjar) kćerka je prežvijela rak. Dijagnosticiran je kada je imala 3 godine, ali je uz terapiju uspjela ga je pobijediti.

SG: Planovi za budućnost?
CS: Nisam siguran. Za sljedeću ploču imam neke pjesme, ne previše, bili smo dosta zauzeti. Nisam još ozbiljno počeo pisati. Možda ćemo uzeti malo odmora nakon ovoga.

SG: Imati li poruku za fanove u Hrvatskoj?
CS: Da, nadam se da ćemo se vidjeti uskoro. Trebamo doći i do vas.

SG: Hvala na iskrenim odgovorima.
CS: Hvala i vama