Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Maja Posavec foto Iva Canki 3

Maja Posavec dugo je vremena javnosti bila poznata samo kao pjevačica. Svoj put je izgradila kroz grupu Detour, a suradnja s Nenom Belanom nagrađena je i Porinom. Kada je najavila svoj odlazak u solističke vode, malo tko se nadao da će tako brzo uslijediti album. U velikom intervjuu za SoundGuardian progovorila je o svom prvom studijskom izdanju 'Kada ne bih imala strah' i njegovom stvaranju, o Detouru i novoj kantautorskoj ulozi, ali i o sve popularnijem programu 'Večer s Cohenom'. Uskoro slijedi novi koncert Maje i benda, ovaj put u Vintage Industrial Baru 22. studenog!

Dugo si u glazbenom svijetu bila percipirana kao pjevačica grupe Detour, a sada si i autorica. Kako se osjećaš u novoj kantautorskoj ulozi?
Maja: Autorstvo je u onom nekom velikom reflektoru otišlo na Nenada (Borgudan iz Detoura, op.a.) i ja sebe nikad nisam doživljavala samo kao pjevačicu nego kao i kantautora i autora, tako da je meni uvijek to bilo kad ljudi ne znaju malo čudno i da im moram objašnjavati. Ali sve to razumijem jer sam za njih većinom svoje karijere odradila kao pjevačica. To što sam ja sebi bila autor doma, to se nije objavljivalo, a i kako sam imala te duete s Nenom Belanom ipak sam u očima javnosti pjevačica.

Kako je došlo do toga da si uglazbila stihove Enesa Kiševića. Voliš li inače čitati poeziju?
Maja: Da, volim čitati poeziju i često mi se događa da mi dođe da uglazbim poeziju. Prije par godina čitala sam Enesa Kiševića i njegova je poezija dušu dala za uglazbiti jer ima taj neki jednostavni jezik i to može biti stvarno dobra pop pjesma. Na ovom sam albumu uglazbila 'Mediteransku', a kasnije i još jednu koja će izaći na sljedećem albumu. S njim me veže ta tema more, jer ja obožavam more, i osjećaj ljubavi, zaljubljenosti. Tu sam našla našu sličnost.

Što ti prirodnije dolazi, glazba ili tekst?
Maja: Pišem dosta paralelno jer kada mi dođe inspiracija, onda mi dođe sve odjednom. Ako krenem pisati tekst, onda ciljano pišem poeziju i ne planiram je uglazbiti. Možda mi ponekad dođe da je tek kasnije uglazbim. Ne ide mi obratno. Nenad i ja smo to dosta radili u Detouru. Mi smo znali danima ili mjesecima sjediti da bi nam slogovi imali smisla i da ne bi zvučali glupo, da bi bilo pjevno i da bi imalo smisla.

Koja ti je najdraža pjesma Iz faze kada si radila s Nenadom u Detouru?
Maja: Nažalost, nisam sudjelovala na 'Plešem sama' ni na 'Snijegu'. 'Space Trip' mi je isto najdraža pjesma na kojoj nisam sudjelovala. Dosta smo mi lijepo surađivali i bilo je lijepo kad se dogodio taj spoj autorstva…

Maja Posavec foto Iva Canki 1

Koliko je bilo lako ili teško odmaknuti se od glazbenog stila Detoura kada si radila vlastiti album?
Maja: Jedan dio albuma je nastao dok sam još bila u Detouru i on ima nekih sličnosti. To je neko moje zaleđe iz kojeg sam izašla i to nije sad nešto što nema veze sa mnom, ali mislim da je ipak onaj veći dio onaj koji nisam nikad objavila i koji je neki dio mene koji sada tek prvi put izlazi dok prezentiram svoj autorski rad. Neki mogu reći da je to slično, možda i je slično, ali ne razmišljam o tome tako. Na kraju krajeva, u Detouru nisam već dvije godine i dosta sam se ja isprala. Uvijek sam u Detouru bila u jednoj svojoj ulozi, a sada nemam više tu ulogu i ne identificiram se više s njom, ali naravno da je nešto od nje ostalo.

Jesi li imala koncept kad si stvarala ovaj album? Što ti je bila nit vodilja?
Maja: Da, ja sam htjela da album bude još raznolikiji, podijeljen na tri dijela. Prvi dio bi bio synth-pop zvuk, drugi dio bi bio klasično akustični zvuk, a treći samo ja s gitarom, no nije to baš tako na kraju ispalo. Ipak sam dobila to da se na kraju stilski razlikuje. Laboš je to tako napravio da krene s radiofoničnim zvuk koji se na kraju albuma skroz spusti u melankoliju. Kroz proces snimanja sve se to dosta mijenja. Dosta stvari se promijenilo i u mojoj glavi, neke nove pjesme dolaze, druge otpadaju.

Kako to da se singlovi 'Budi jak' i 'Dok držiš me za ruku' nalaze u drugačijim verzijama na albumu?
Maja: To je izašlo iz neke potrebe. Verzije koje je napravio producent tih pjesma, Tomislav Šušak, ipak je trebalo na albumu prilagoditi ostalim pjesmama kako bi se stopile jedna u drugu i onda je Laboš, kao producent albuma, napravio novi miks. Karlo  Šubak je napravio aranžman za 'Tiho' i 'Nećemo se naći'. Ja sam neke pjesme sama na gitari svirala, druge sam odsvirala s bendom. Snimke iz tri različita studija, od tri različita aranžera, od cijelog benda, nekako je sve to trebalo staviti u isti bazen. Meni se sviđaju novi miksevi jer su duži i imaju tu violinu koja je malo drugačija. Mislim da su pjesme na kraju dobile jednu širinu.

Kada si završila snimanje albuma, jesu li nastale neke nove pjesme koje nisu bile objavljene?
Maja: Stalno pišem nove pjesme i to mi je prirodni proces. Imam nove pjesme i plan za drugi album. To je samo kao ideja, dok se krene u realizaciju, uvijek ispadne drugačije. Imam ideje i za neke druge projekte. Nemam problem oko pisanja, već mi je veći problem realizacija. Neke pjesme sam prerasla pa su one i zaboravljene.

Pišeš li u neko posebno vrijeme ili kad god ti dođe inspiracija?
Maja: Shvatila sam da trebaš imati neko slobodno vrijeme i prostor da bi se emocije probavile. Ako si cijeli dan negdje i ako si zaposlen, teško da će mi doći pjesma. Mislim da pjesmi, kao i slici, treba vrijeme i prostor.

Što te nadahnjuje u skladanju?
Maja: Drugi skladatelji. Ne toliko pjesma, koliko tema pjesme. Shvatila sam da suvremenici imaju slične teme, pa čak i fraze.

Maja Posavec foto Iva Canki 7

Glazbenici obično nakon što snime album imaju prigovor na gotovi rad. Kako sad gledaš na album nakon izlaska? Bi li nešto htjela promijeniti?
Maja: Da, mislim da bih sve promijenila! (smijeh) Naravno, užasno sam samokritična i imam kritiku na dosta toga, ali nekako sam prihvatila da je to samo moj perfekcionistički um i zadovoljna sam s albumom kakav jest i on je vani, a ja sam dala sve od sebe.

Koja je pjesma s albuma po tebi najkompletnije djelo?
Maja: 'Bog Svemir' s tim da ona još nije gotova. Ima drugi i treći nastavak koji nisu sada konceptualno stali na album, ali drugi dio već sviram na koncertima.

Na društvenim si mrežama objavila video koji je nastao prije nekoliko godina gdje pokušavaš na gitari odsvirati svoj aktualni singl. Kako sada stojiš sa sviranjem gitare? Možeš li stajati sama ili ti je ipak lakše izvoditi pjesme uz potporu benda?
Maja: Imala sam nedavno par nastupa sama i sad se dobro osjećam s gitarom. Kako sam imala probe s bendom, nisam ni skužila koliko sam postala sigurnija. Naravno, nikad neću biti gitaristica. Moj medij je glas i ja sam pjevačica.

U već objavljenim recenzijama albuma proteže se jedna misao – to je tvoje malo skriveno blago koje si dugo čuvala, ali neočekivano je više alternativan nego mainstream album. Koliko ti je bitno da bude prihvaćen od šire publike, a koliko da ispuni tvoje umjetničke težnje?
Maja: Bitno mi je i jedno i drugo. Osobno smatram da imam pjesme koje bi mogle doći do uha slušatelja. Smatram da pišem dosta prijamčljivo i nisam zatvoreni autor. Stalo mi je da to ljudi čuju, ali s druge strane ne mogu se baš ni potpuno prilagoditi širem ukusu. Nije to bilo ništa planski. Jedino moram naglasiti da mi je Laboš kao producent dao potporu da izbacim te neke pjesme koje sam mislila da neće nitko slušati i da napravimo nešto.

Svrstavaš li se onda sada među alternativne ili pop izvođače?
Maja: Ja bih htjela ostati u popu! Uopće se ne svrstavam nigdje, ali ja sam ipak pop pjevačica i to je moja domena. Kad slušam svoj album, ja čujem pop album.

Na albumu surađuješ s nekoliko različitih producenata. Koje su prednosti, a koje mane takvog pristupa stvaranja albuma?
Maja: Mane su to da je na kraju teško sve to logistički povezati, a prednosti su to da album zvuči ovako kako zvuči. Mislim da je to bogatstvo. Svi su mi govorili da ne mogu to tako raditi, ali ipak sam na kraju to uspjela spojiti. Istina da je Laboš na kraju bio taj neki zadnji, ali mislim da je to ok. Ja sam to tako htjela.

Kako si zadovoljna recenzijama kritičara?
Maja: Zadovoljna sam onim što sam čitala. Bila je jedna onako jako loša. Dosta su imali potrebe to uspoređivati s Detourom s obzirom da sam izašla iz grupe i da sam po tome najpoznatija. Glupo je očekivati da javnost zna da doma pišem nešto druga kad to nigdje nisam objavila, ali i Laboš i ja  samo htjeli napraviti album koji je iskren i koji predstavlja mene bez obzira kako to drugi čuju.

Čini se da je tvoj program 'Večer s Cohenom' pun pogodak i da su ljudi fantastično reagirali. Kako je došlo do cijelog koncepta?
Maja: Prošlo sam ljeto čitala biografiju Leonarda Cohena i znala sam njegove pjesme, no nikad prije nisam pomislila da bih ikada mogla pjevati njegove pjesme. Kada sam iz biografije skužila da je on počeo pjevati iz potrebe, da je on prvenstveno pjesnik, pala mi je napamet ideja da bih mogla pjevati. Tada sam čula Jennifer Warners. Zamislila sam da ljudi sjede i da ne plješću nego da slušaju i da poslije pričamo i čitamo pjesme. To je ispalo super i presretni smo ovim projektom, ali to je zato što ljudi jako imaju potrebu za poezijom u smislu svi znaju Cohena i svi su vezani za njegovu glazbu. Imam osjećaj da im je potrebna živa verzija tih pjesama uz koje su intimno vezani.

Imaš li ideju za neki novi projekt takvog ranga?
Maja: Bila je neka ideja o Nick Caveu, no imam neku svoju teoriju o tome zašto takav projekt ne može zaživjeti. Leonard Cohen zaista ne pjeva nego govori, a onda imam priliku tu otpjevati. Ali kad netko već otpjeva svoje pjesme, onda je teško to ponovno otpjevati. Za Cohena sam imala tu potrebu i mislim da mi je to sada dovoljno.