Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

paprika

Nakon nekoliko nastupa u Poljskoj (Warszawa i Krakow), Njemačkoj (Dresden, Jena i Leipzig), „Paprika Korps“, punk-reggae band iz Opolea u Poljskoj, imat će dva nova nastupa u Hrvatskoj: u zagrebačkom „Vintage Industrialu“ (18. travnja) i u Puli, dan poslije. Ovi događaji su nam poslužili kao povod za razgovor s Piotrom Maslenkom, klavijaturistom i pjevačem ove zanimljive skupine.

SG: "Paprika Korps" osnovan je 1996. godine. Kako se to dogodilo i kako ste došli do tog pomalo neobičnog naziva grupe?
Piotr Maslanka: U stvari, dečkima sam se priključio 1998. godine, kada je skupina već postojala. Bila je to grupa prijatelja iz tinejdžerskih dana. Zasigurno nitko nije očekivao da će nas to dovesti do tisuću nastupa tijekom godina. I naravno, možda ću vas malo ražalostiti - ali nitko se od nas ne sjeća kako smo došli do tog naziva…

SG: Tko je sve utjecao na vaš glazbeni stil? Recite nam nekoliko svojih glazbenih uzora, pretpostavljam da ima pomalo utjecaja „The Clasha“?
PM: Imamo čvrste i izražajne heavy-metal gitariste pa možemo reći da je svakako na nas utjecao „Neurosis“ (američki post-metal iz Oaklanda, op. au.). Ali trebali bismo spomenuti još barem jedan „reggae&dub band“, primjerice francuski „High Tone“ (dance/electronica band, op. au). Sve to je podosta izmiješano s utjecajem punk/rocka. Tako bi se nekako možda mogao u najkraćim crtama opisati naš „heavy-reggae“.

SG: Ako biste trebali izdvojiti tri ključna momenta u svojoj karijeri, koji bi to bili?
PM: Svakako prva turneja 2000. godine nakon izlaska albuma prvijenca. Tada smo shvatili da je moguće uskočiti u male automobile sa sveukupnom opremom, putovati diljem Poljske te svirati svaki dan tijekom ljeta. I da se ne mora za to posebno platiti! To čudesno otkriće povelo nas je na mnoge nove strane turneje, među kojima je bila i hrvatska turneja, najduža poslije one koju smo napravili u Njemačkoj.

SG: Snimili ste sedam studijskih albuma, koji vam je od njih najdraži? Koji je bio najbolje prihvaćen kod publike? Možete li objasniti razliku između toga odabira, ako postoji?
PM: To pitanje bi trebalo prije postaviti slušateljima, nego nama izvođačima, s obzirom da ne možemo objektivno analizirati vlastitu glazbu. Meni se najviše sviđa naš najnoviji album „Homemade Babylon“, ali publika nas obično najčešće traži da sviramo pjesme s našega drugog albuma „Przede wszystkim muzyki“.

pk

SG: Tekstovi vaših pjesama su najviše na poljskom. O čemu govorite u vašim pjesmama? Kakvu poruku želite poručiti?
PM: Naprotiv, uglavnom su tekstovi na engleskom. Uistinu ne volim objašnjavati smisao i poruke… To su pjesme i svatko ima priliku tumačiti ih na svoj način. U načelu, protivim se objašnjavanju umjetnosti općenito.

SG: Čini mi se da je vaš posljednji album „Homemade Babylone“ instrumentalno najžešći i vrlo blizak punku. Svi tekstovi su na engleskom, želite li na taj način biti bliži tzv. „svjetskoj glazbi“?
PM: Pa, zvuk na albumu možda jest čvršći, ali mislim da ne ide u nekom novom smjeru u odnosu na prethodne. Nikada ne planiramo takve stvari. Napravimo probu i pjesma jednostavno nastane. Ne donosimo odluke kao: „Evo, danas ćemo napraviti super-hit, radije nego neku reggae pjesmu s punk refrenom…“. Jednostavno, samo sviramo i tako pjesme nastaju!

SG: U posljednje tri godine imali ste preko 200 nastupa u 20 europskih zemalja. Čak vas povremeno nazivaju "The Heavy Reggae Travellers". S obzirom da ste već svirali u Hrvatskoj, koji su razlozi da ćete nam se uvijek nanovo vraćati? Što vam se ovdje sviđa? Kakva su vam ranija koncertna iskustva?
PM: Mislim da je u stvari bilo toliko nastupa u manje od tri godine… No, uistinu mnogo godina smo svirali preko 80 nastupa u ni sam ne znam koliko zemalja… Trenutačno nam je to razonoda koju kombiniramo s našim ostalim poslovima.
Uvijek ćemo se vraćati u Hrvatsku jer smo ovdje upoznali mnoge krasne ljude. I oni su i dalje ovdje i čekaju nas svaki puta kada se poželimo vratiti ovdje.

SG: Veliko vam hvala na razgovoru, vidimo se uskoro na koncertu. Sretno!