Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

pavel 1

Nakon vrlo uspješnih samostalnih projekata najistaknutijih figura sastava Pavel, Aljoše i Antonije (Tonke) Šerić, (albumi "Važne stvari" i "Što ćemo raditi do kraja života") bend je ovih dana izdao novi singl. "Sunce" tako dolazi nakon kraće radne stanke i najavljuje nastavak te iznimne domaće pop(rock) priče.
Tim povodom porazgovarali smo kratko s autorom i pjevačem Aljošom Šerićem.

Baš ovih dana zadnji Pavelov album slavi svoj drugi rođendan. Novi singl čini se kao najljepši način proslave, ali i podsjetnik da ste kao bend još tu, bar kad se uzme u obzir da su u međuvremenu izašla čak dva zasebna samostalna projekta. Po čemu je "Sunce" Pavel, a albumi "Važne stvari" i "Što ćemo raditi do kraja života" ne?
"Sunce" je prilično bezbrižna pop pjesma; ni "Važne stvari" ni moj solo album namjerno nemaju tu dozu optimizma, ali naravno da smo bilo koju pjesmu s tih albuma mogli svirati u Pavelu, međutim isto tako gotovo sam siguran da i svaka ta pjesma, i da smo je izdali kao Pavel, ne bi ušla u top 5 najemitiranijih pjesama u Hrvatskoj kao što je "Sunce" uspjelo nakon dva tjedna u eteru. Ne kažem da su pjesme s naših albuma lošije, dapače, iz moje autorske perspektive, u mojem sustavu vrijednosti, one su i bolje, jednostavno nisu naročito komercijalne.

Dojma sam da samostalni projekti nisu određeni nekim planom, već da su bili više pitanje trenutka, odnosno, inspiracije i nepredvidljive unutarnje logike. Ili možda griješim, možda su u planu novi albumi mimo Pavela?
Plan je postojao, ne pretjerano detaljan, ali znao sam zašto koja pjesma ide gdje već ide, u nekom trenutku nisam želio pisati, odnosno izdavati pjesme pod imperativom radijskog uspjeha; za Tonku sam želio pisati neko moje viđenje suvremenijeg popa. Novi sporedni projekti nisu u planu, i Tonka i ja smo se izadovoljili bar za neko vrijeme.

Kako stoji Pavel nakon ovog dosta radnog, a po sam bend ipak pomalo zrakopraznog razdoblja? Je li "Sunce" i svojevrstan "motivator" za nastavak puta zacrtanog "Družbom krivih odluka"? Negdje je spomenut i self-help…
“Sunce” je napisano za jednu našu pjevačicu još prije par godina, a kako ta suradnja na kraju nije realizirana, prearanžirao sam je, bitno ubrzao za nekih 50-ak BPM-ova, prilagodili smo je Antoniji i nismo previše razmišljali o njoj dok bend i određeni broj prijatelja nije upro prstom baš u nju, izdvojivši je kao prvi singl. Pavel je tih zadnjh par godina uredno svirao, iako priznajem, izostanak novih singlova u situaciji kada svi izvođači izdaju makar po dvije nove pjesme godišnje, utjecao je na mali pad elana i broja svirki, to je neizbježno, zato je sada slađe opet biti u areni.

pavel

"Sunce" donosi zbor, još razrađenije puhačke dionice, štih gospela... Ima li tu negdje naznaka onog što ćemo moći čuti i na sljedećim singlovima i, naposljetku, novom albumu?
Ne baš, možda jedino u pogledu vedrine, veći mi je kunst napisati dobru bržu ili midtempo optimističnu pjesmu nego baladu, ove tužne mi idu od ruke, pa mi više i nisu izazov. Uglavnom, sumnjam da će biti još ovakvih “motown” pjesama na albumu, iako s obzirom da nam je namjera ići od pjesme do pjesme, ne snimiti kao do sada cijeli album u “šusu”, možda uleti još soula.

Ono što – bar mene osobno – kod Pavela (a logički je prisutno i na dva samostalna albuma) fascinira izrazita je radiofoničnost, pitkost pjesama, a da se pritom nimalo ne gubi na dubini i bogatstvu glazbene teksture. Koliko glazbi pristupate konceptualno, držeći se nekog zacrtanog stila, a koliko stvari jednostavno dolaze same od sebe, da se tako nemaštovito izrazim?
Ovisno od pjesme do pjesme, nekad se pjesma dogodi, ispadne iz tebe k'o dvije kune iz džepa, ali često pišem s namjerom, stavim sebi u zadatak napisati soul pjesmu recimo kao što je bio slučaj sa "Suncem"; takav način pisanja pjesama je jako sličan pisanju školske zadaćnice na zadanu temu, ispočetka je teško, buljiš u papir misleći koji k… ću sad pisati o jeseni u Zagrebu ili o tome kako sam proveo školske praznike, ali nakon nekog vremena sve se počne slagati na mjesto kao u Tetrisu, frcaju endorfini... Izrazito ispunjavajući moment je napisati pjesmu, stvoriti nešto čega nije bilo ujutro.

pavel 3

Ima li trenutno uopće konkretnih planova što se Pavela tiče? Još je prilično svjež kod kritike jako dobro primljen "Što ćemo raditi do kraja života”...
Za vrijeme kada smo sa Skansijem bili u studiju RSL u ožujku, pored "Sunca" snimili smo i još jednu pjesmu koja će vani u rujnu, pretpostavljam, a prije ljeta snimamo s Antom Gelom i jedan duet s poznatim pjevačem srednje generacije, koji je i Tonki i meni obilježio odrastanje i tome se jako veselimo. Nakon toga još ne znam, taj treći singl će vani krajem godine, a o 2020. je još rano razmišljati.

Čini se kako se tematski stvari sve više udaljuju od tipičnih ljubavnih tema i pjesme postaju svojevrsni dnevnički zapisi, gotovo prozne crtice. Ukazuje li "Sunce" na neki novi, malo drukčiji, širi koncept? Javlja li se možda potreba za komentiranjem stanja u društvu, kao, primjerice, kod Detoura, pa i na "Što ćemo raditi do kraja života”?
Ne isključujem tu mogućnost, iako me nikad nije zanimala forma protestne pjesme ili šireg društvenog komentara, za mene je društvo prvenstveno odijeljeno crtom gdje su s jedne strane prijatelji i obitelj, a s druge je sve ostalo; to sve “ostalo”, ukoliko se ne zadire u osobne slobode mene i mojih, me ne dotiče. To je znak da živimo u ipak koliko toliko uređenom modernom društvu u kojem si možemo priuštiti dozu sebičnosti i rad na osobnom ostvarenju. Pritom ne kažem da nam je u društvu sjajno i bezbrižno, ali gle, mogli smo se roditi u Afganistanu.

pavel

Čisto za one sklonije nostalgiji, ima li u bilo kakvoj shemi mogućnosti za ponovno okupljanje Ramireza ili je ta knjiga definitno zatvorena kao zaokružena, odživljena priča (koliko god je nezahvalno reći “nikad")?
Sumnjam, bilo je par pokušaja... Evo Dečak se trudio okupiti nas za Vatrin koncert u Domu sportova kao iznenađenje, ali na silu nema smisla, priznajem da sam uvijek ja taj koji u začetku prereže sve i ako ne osjetim pravi poriv jednostavno neću, nema tih argumenata koji me mogu uvjeriti u suprotno. Slično je bilo i s ovim solo albumima... Većina mi je govorila, nemoj, glupo je, zbunit ćeš ljude, šta izvodiš sad, Pavelu je taman krenulo kako treba i sad radiš pauzu... pa bez obzira što su takve zamjerke u neku ruku i bile validne, Tonki i meni se baš htjelo. OK, ja i inače volim blagu nesigurnost, onda se osjećam živo, zato i jesmo promijenili i dosta producenata, režisera, općenito često mijenjam ljude s kojima surađujem, pogotovo u situaciji kad je sve dobro, sjajno štoviše, a ja imam feeling da stagniramo.

Brak i zajednički rad u bendu... Bude li nekad "previše"? ☺
Jok, Tonka i ja klapamo k'o dizel Golfa dvojke, nepoderivi smo.

pavel

Hvala najljepša na razgovoru.
Hvala tebi!