Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Tomi Phantasma live foto DejanBaric

„Phantasmagoria“ je zagrebački dark rock/post-punk ghotic-sastav. U 30 godina postojanja ostvarili su brojne nastupe u domaćim i širim okvirima. Okrugla obljetnica postojanja, nedavni su nastup u „Boogaloou“ s američkom grupom „Christian Death“, nastup na ovogodišnjem INmusicu (24. - 26. VI.) na istoj pozornici prije grupe „The Cure“, a 4. i 5. listopada će svirati s turskom neo-dark atrakcijom u Ljubljani i Zagrebu. Sve je to bio povod za ovaj intervju s predvodnikom grupe pjevačem Tomijem Phantasmom.

SG: Tomi, malo je poznato da ste prije „Phantasmagorije“ svirali u punk bendu „Eksodus“. Koliko je taj bend postojao, gdje ste sve nastupali i postoji li još neka snimka benda osim one pjesme „Fucking Radiation“ koju možemo naći na youtubeu?
Tomi: „Eksodus“ je moj prvi band koji sam osnovao 1983. sa svojim tadašnjem najboljim prijateljem bubjarem Sinišom Banovićem, koji se 1986. preselio u Opatiju i svirao s grupama „Fit“, „Grad“, „Let 3“, a sada živi u Amstersdamu i svira s Fischer Z. Siniša je 2015. svirao s nama na Exit festivalu u Novom Sadu i svirat će s nama na INmusic Festivalu. Ostali članovi bili su Robert Gelo na gitari i Darko Toth na basu, a sa kojima sam 1988. osnovao Phantasmagoriu. Robert Gelo se prošle godine vratio u Phantasmagoriu i također će nastupiti InMusic-u. Eksodus je djelovao od 1984. do 1987. na lokalnoj razini, svirali smo kao predgrupa tadašnjem novom punk bendu „O!Kult“, s „Pankrtima“, na manifestacijama u organizaciji grada, po gradskim trgovima i po lokalnim klubovima. Pred sam kraj, 1987. počeli smo svirati dark-rock pod utjecajem „The Sisters Mercy“, a do promjene imena je došlo zbog promjene članova. Odlaskom posljednjeg pjevača Dražena Šutea, prešao sam s gitare na vokal i počinjemo nastupati s ritam mašinom. Godine 1999. „Eksodus“ se ponovno okupio sa mnom na vokalu, te smo svirali po Hrvatskoj i Sloveniji, uglavnom sa stranim punk/rock bandovima. Kao predgrupa svirali smo s „U.K. Subs“, „The Vibrators“, „GBH“, „Causalties“, „Restarts, Peter & The Test Tube Babies“, „Anti Nowhere League“, „Misfits“, „Exploited“, „Dead Kennedys“ po raznim festivalima. Napravili smo i novi materijal koji planiramo snimiti na jesen.

SG: Smatrate li da je ovaj žanr post-punka već pomalo zaboravljen? Tko sve čini vašu publiku?
Tomi: Naprotiv, što se samog post-punk žanra tiče je on opet totalno „in“ u zadnjih par godina i postaje sve popularniji. Što se naše glazbe tiče definirao bih je kao dark-rock, a neke stvari i kao gothic-rock. U svakom slučaju kod nas se u samoj glazbi osjeća i punk, i post-punk duh, naročito u ranijim radovima. No, na kraju krajeva sva ta dark i goth scena proizišla je iz punk i post punk scene pa tako i „Joy Division“, „Bauhaus“, „The Cure“, „Siouxsie & The Banshees“, „Killing Joke“, „The Cult“, „The Sisters of Mercy“. Dave Gahan, pjevač „Depeche Mode“ bio je bio punker, tako da na nas, a naročito na mene punk ima velik utjecaj i glazben, kao i vizualno i kao filozofija.

PH 2019 fotoJovicaDrobnjak Copy

SG: Osnovani ste davne 1988., a naziv „Phantasmagoria“ (u prijevodu „obmana, opsjena ili fantastična prikazanja“, op. au.) odabrali ste po albumu grupe „The Damned“. Koji su vam još uzori osim vjerojatno „Bauhausa“, „Joy Divisiona“, „Killing Jokea“, „The Sisters Of Mercy“ i „The Curea“?
Tomi: Veliki uzor nam je Iggy Pop, svirali smo nekoliko njegovih pjesama, a snimili smo i obradu klasika „I Wanna Be Your Dog“ za koju smo dobili mnoge pohvala pa čak i od samog Darka Glavana. Pored nabrojanih bendova moj veliki uzor, još iz djetinstva je David Bowie. Zanimljivo je da je i Sid Vicious bio velik fan Bowie-a (!). Spomenuo bih ovdje još i „Mizar“, „Fields Of The Nephilim“, „Christian Death“, pa malo manje poznate „U.K. Decay“, „Virgin Prunes“, „Sex Gang Children“, zatim goth-metalce „Tiamat“, „Moonspell“, „Paradise Lost“, „Type O Negative“, a osobno, ja sam i velik fan Laibacha.

SG: Kao simbol grupe koristite pentagram koji simbolizira „zemlju“, „zrak“, „vodu“ i „duh“. Premda se ovaj znak koristio još u antičko vrijeme i u staroj Grčkoj simbolizirao zdravlje, a u doba ranog kršćanstva pet otajstava i pet Kristovih rana, zbog korištenja ovog znaka neko vrijeme ste bili na udaru Crkve, tj. katoličkog tiska. Kako to tumačite?
Tomi: Da, u devedesetima, a i kasnije kada se Crkva „vratila na prijestolje“ smo bili Kaptolu na piku do te mjere da su nam se obraćali u svojim glasilima i prozivali nas sotonistima i izmišljali kojekakve gluposti. Problem je u njihovom neznanju, pristranosti i indoktriniranom stavu, svojevrsnom ograničenju i potrebi da svojom doktrinom imaju kontrolu i dominaciju nad umovima mase! Nas su napadali zbog upotrebe pentagrama i naslanjanja na rad pjesnika, mistika i “zloglasnog” maga Aleistra Crowleya. Plakati su nam bili skidani i oštećivani zbog pentagrama koji je tada bio prekopiran s rozete gotičke katedrale u Amiensu u Francuskoj. Pentagram se nalazi na puno katedrala i vjerskih objekata na svijetu, pa tako i na šibenskoj krstionici. Ustvari je to pozitivan simbol, simbol čovjeka u svojem progresivnom usponu koji je u skladu s prirodom. U pentagram je ugrađen zlatni rez, smatra se da je preuzet iz paganizma ili od antičkih mudraca i kao sveti simbol je često korišten i mi ga doživljavamo kao ravnotežu između materijalnog i duhovnog svijeta. Poanta je u tome da mi koristimo pravilno okrenut pentagram kojem je duh na vrhu a četiri elemnta ispod, dok se u metal sceni uglavnom koristi invertirani pentagram koji se povezuje sa sotonizmom, iako je to uglavnom sve samo imidž i glumatanje. A što se Crowleya tiče, bio je to samo još jedan od “neprilagođenih”, svjetskih lutalica, pjesnika i genija koji se nisu uklapali u društvene kalupe, a nastojali su svojim primjerom i duhom pogurnuti granice unutrašnje evolucije zapadnog čovjeka. Njegove ideje temeljene na vlastitim spoznajama su i danas teško protumačive i neprihvaćene, uostalom većina ga i ne razumije, jer im isprani mozgovi ne dopuštaju drugačiji pogled na stvarnost. Pored toga da i jesmo sotonisti, ne vidim u čemu bi to trebao biti problem?! Koliko ja znam, živimo u slobodnom demokratskom društvu i sotonizam nije u Hrvatskoj zakonom zabranjen, već je samo jedna od religijskih opcija! Znači nitko nema nikakvo pravo držati nam moralne prodike prozivajući nas! Neka čiste svoj prag i gledaju svoja posla, jer imaju obrasce i nasljeđe s puno više grijehova, nego li svi heretici ovog svijeta koji su ikada živjeli zajedno! U svakom slučaju, mislim da taj religijski teror koji se događa posljednjih desetljeća neće donijeti ništa dobrog i progresivnog, kao što iz niti jedne represije nikad nije izišlo ništa dobro.

Tomi Phantasma fotoBozidar Prezelj

SG: Sjećamo se vaših autorskih pjesama „Nephilim“, „Alex“, „Boje“, „Poziv u raj“… Koje su vama najdraže, a koje su najtraženije od strane publike?
Tomi: Što se publike tiče najbolje su prošle pjesme „Alex“, „Ja gledam svojim očima“, „Boje“, „Better World“, „Isolated“, „The Power And The Glory“, obrada pjesme Mizara „Djevojka od bronce“. Danas povodom 30. godišnjice rada grupe ponovno sviramo većinu starih pjesama pa su tu i „Someday“, „I Wanna Be Your Dog“, „Poludi“, „Grad Tihog Očaja“. Meni osobno su najdraže neke „off“ pjesme koje imaju malo više umjetničkog karaktera, a koje na žalost još nismo ni snimili a to su „Lightness“, „Dark Age“, „Battle Of Love“ i „Ne“ (obrada pjesme EKV-a). Imamo i novijeg materijala, od kojega pri svirkama uživo, publika najbolje prihvaća „Broken Mirror“ i „In The Middle Of Nowhere“. Dobro su prihvaćene i obrade „She's Lost Control“ Joy Divisiona za koju smo snimili 1996. godine i video. Pored toga sviramo „New Dawn Fades“ iste grupe, „She's In Parties“ Bauhausa, „Lucretia My Reflection“ i „Anaconda“ Sisters Of Mercyja, Bowiejev „Heroes“, a sviramo i obradu pjesme „Your Heart“ u originalu na početku spomenute grupe „Eksodus“.

SG: Kako to da su vam neki tekstovi autorskih pjesama na hrvatskom, a neki na engleskom? Jeste li planirali i neki proboj izvan granica naše regije? Na kojem jeziku vam je lakše pisati tekstove ili koji smatrate prikladnijim?
Tomi: Počeli smo na engleskom i mislim da smo jedan od prvih bendova koji je na ovim prostorima počeo pjevati na engleskom. Davne 1988. zbog toga su nas odbili na festivalu u Subotici pa smo 1989. snimili materijal na hrvatskom jeziku, nakon čega su nas ponovno odbili… (smijeh…) Slušamo uglavnom engleske bendove pa je logično da i pjevamo na engleskom, no imamo i pjesme na hrvatskom. Na engleskom je mnogo lakše pjevati, jezik je melodičniji, dok se hrvatski ovdje bolje razumije… No, ne razmišljamo previše o tome već radimo stvari po osjećaju.

Phantasmagoria 2019 fotoJovicaDrobnjak

SG: Koliko je teško svirati obrade tuđih pjesama? Smetaju li vas usporedbe s originalima? Pokušavate li pjesmu odsvirati identično ili volite u njih više udahnuti nešto svoje?
Tomi: Čim se kaže termin „obrada“ onda se podrazumijeva da je to drugačija, prilagođena, promijenjena verzija pjesme. Obrade potječu još iz punk/rock scene gdje je bilo „fora“ neku komercijalnu pjesmu pretvoriti u punk. Najbolji primjer za to je Sinatrina „My Way“ u obradi Sid Viciousa. U dark sceni nastavilo se to, ali s metamorfozom u mračnije verzije. Najbolji primjer su Bauhaus koji su obradili dosta pjesama, a najpoznatije, sa kojima su postigli svjetski uspjeh su Bowiejev „Ziggy Sturdust“ i „Telegram Sam“ grupe T-Rex. Najdalje u tome otišli su „The Sisters Of Mercy“, koji imaju desetke obrada, koje čine tako da im mijenjaju i tekst, i samu glazbu. Neke od njihovih poznatijih obrada su „Gimme Shelter“ od Rolling Stones, „Emma“ od Hot Chocholate, „Gimme Gimme Gimme“ grupe ABBA-e, Dylanov „Knockin' On Heaven's Door“ ili „1969“ grupe The Stooges.
Mi radimo obrade, što znači da smo pjesme promijenili u svoj stil, dali im naš duh i sada su to kao da su naše pjesme. Ne vidim smisla svirati identično jer nismo „gažeri“. Uostalom, nikada se ne može odsvirati jednako dobro kao original, a jednostavno nema ni kreativnosti u identičnom skidanju pjesama. Za mene je prioritet umjetnički izraz a ne kvaliteta izvedbe.

SG: Koliko smatrate scenski nastup bitnim dijelom koncerta? Koristite li neke posebne vizualne efekte ili projekcije tijekom svog nastupa?
Tomi: Scenski nastup je vrlo bitan, gotovo kao i glazbeni. Ne ide jedno bez drugog! Koncert je audio-vizualan doživljaj, slika mora biti podređena zvuku u čemu se trudimo u našim ograničenim financijskim mogućnostima.

1989 01 fotoBozidarPrezelj

SG: Među svojim brojnim nastupima tijekom protekla tri desetljeća nastupali ste s mnogim svojim velikim uzorima. Kakav je to osjećaj? Postoje li neke zajedničke snimke uživo? Koji od nastupa biste posebno izdvojili i zašto?
Tomi: Naravno da nam je to izuzetno bitno, svirati sa svojim idolima pred velikom publikom! Izdvojio bih svirku s Iggy Popom 1994. na zagrebačkoj Šalati, sa „The Mission“ u Boogaloou, s Mizarom smo svirali čak dvije turneje i mnoge koncerte, svirali smo i s „Paradise Lost“, „Christian Death“, „New Model Army“, „Mortiisom“, „Moonspell“, „Clan Of Xymox“, „Diva Destruction“, „Charon“, „Let 3“. Nastupali smo na velikim festivalima poput „Wave & Gothic Treffen“, što je najveći gothic-festival a održava se u Leipzigu.

SG: Krajem godine ste najavili objavljivanje The best of albuma.
Tomi: Da, na tome radimo već neko vrijeme i nadamo se da će napokon album izaći do kraja ove godine. Radi se o duplom vinilu, kompakt disku, tj. cd-u i audio kazeti na kojima će se nalaziti sve stare snimke od najranijih iz 1988. godine do „Djevojke od Bronce“ iz 2000. godine. Album će objaviti „Dallas Records“, a nakon objavljivanja slijedi koncertna promocija po prostorima ex-Yu na kojima „Phantasmagoria“ još uvijek dobro kotira.

SG: I, na kraju, što možemo očekivati od vašeg nastupa na Inmusicu i sa „She Past Away“? Koliko planirate svirati? Pripremate li nekoga gosta ili posebno iznenađenje?
Biti će to dva različita nastupa, na INmusicu imamo ograničeno vrijeme na 30 minuta i tu ćemo odsvirati „best of“ set listu, a kao gosti će nastupiti bunjar Siniša Banović, koji će specijalno doputovati iz Amsterdama zbog tog koncerta, te Robert Gelo. Zanimljivo je da su i Siniša, i Gelo svirali zajedno u poznatoj zagrebačkoj punk grupi „Skol“ prije „Eksodusa“. Na INmusicu sviramo u srijedu 26.06. isti dan, na istoj pozornici kao i The Cure od 17:45 do 18:15! Dođite i podržite nas! Sa „She Past Away“ odsvirat ćemo koncerte s ritam mašinom i u drugim aranžmanima. Za to smo se odlučili iz više razloga. Prvo i osnovno, zbog toga jer nas je napustio bubnjar (ujedno, ovim putem objavljujemo ukoliko ima zainteresiranih neka se slobodno jave na naš page na Facebook), a drugi je nastavak proslave 30 godina benda. Naime, počeli smo svirati s ritam-mašinom i većinu starih pjesama tako i snimili. Treći razlog je što se želimo priilagoditi zvuku „She Past Away“, a pomalo i pokazati da smo bolji od njih... 😉 Nova postava „Phantasmagorije“ činim ja (Tomi) kao vokal, Alan Mance na basu, Miro na gitari, Josip Vuksan na drugoj gitari te Didi Blackstar kao prateći vokal i udaraljke. Tu je i Robert Gelo na gitari koji nam se ponovo priključio i s kojim planiramo snimiti nove verzije starih pjesama i pokoju novu.

Phantasmagoria 1991 fotoBozidarPrezelj

SG: Hvala vam na iscrpnim odgovorima. Veselimo se novim nastupima i želimo vam puno uspjeha u daljem radu!