Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

ls

Grupa Letu štuke osnovana je davne 1986. godine, ali nakon snimanja demo-snimaka i stvaranja užeg kruga obožavatelja, ubrzo je prestala postojati. Na inicijativu Dine Šarana i Đanija Pervana, grupa je nastavila s radom, nakon gotovo 20 godina pauze. Otada su promijenili nekoliko postava i snimili četiri studijska albuma: „Letu štuke" (2005.), „Proteini i ugljikohidrati" (2008.), „Brojevi računa" (2011.) i „Topla voda" (2018.). U posljednje vrijeme pratimo njihove uspješne nastupe u Tvornici (17.XI. 2018.), kojim su predstavili najnoviji album, te nakon toga zapažene nastupe na „Brijačnici" i u Muzeju suvremene umjetnosti, a uskoro nastupaju na festivalu „Ferragosto Jam 12“ najvećem kontinentalnom ljetnom festivalu koji okuplja isključivo domaću i regionalnu scenu. Kakvi su dalji planovi reći će nam Dino Šaran, frontmenom i idejni vođa grupe.

SG: Za početak, što vas je potaknulo na come-back nakon gotovo 20 godina? Je li to ono: jednom rocker, uvijek rocker...?
Rat je politika drugim sredstvima i ne shvaćaš kolika je trauma dok te ne sustigne. Mi smo pred sam početak rata bili pred ulaskom u studio. Bili smo balavci. A onda je krenulo i kraj se nije nazirao. Trebalo nam je vremena da se sastavimo i oporavimo od tog užasa i budalaštine. Osim toga bili smo razasuti po svijetu. Ja sam te pjesme morao izbaciti iz sebe. Đani se vratio iz Pariza s iskustvom i novim saznanjima. Našli smo se u Sarajevu i ovdje je počelo sve, a dalje, vidim, znate.

SG: Do sada ste izdali četiri albuma. Koji vam je osobno najdraži i zašto? Koji ste najduže snimali? Imate li kakvu anegdotu sa snimanja?
Anegdota ima uvijek, raznih, nekad i svađe... Sve je to život: testosteron na kotačima. Prvi album najduže je sniman, jer su pjesme pisane u dugom periodu, a drugi je nastao u dahu. Na trećem smo promijenili pristup i okrenuli se elektronici. Četvrti je nastao u nekih šest mjeseci. Sada više ne razmišljam o albumima već o pjesmama. Novo vrijeme - nova pravila.

ds

SG: Publika vas je vjerojatno dugo vrijeme najviše identificirala s prvim hitom „Mjesto za dvoje" s prvog albuma. Koja je vama osobno pjesma najdraža za izvođenje na koncertima?
Kako kad, uvijek ti neka izvedba poboljša neku pjesmu. Neki trenutak, Interakcija, suština je nastupa, nikad to nije isto… „Mjesto za dvoje“ klasični je pop-rock hit, ali mi trenutačno nije u favoritima.

SG: Kako biste najlakše stilski odredili glazbu koju svirate? Tko je sve utjecao na zvuk vašeg benda?
To je pop rock s primjesama punka, elektronike, hip-hopa, šansone, sevdaha i folka. Utjecaji su dakle bili, jesu i bit će razni. Ipak, nesvrstanost je ono što određuje naš rad. Ne želimo žanrovska ograničenja.

SG: Koliko je produkcija presudna u zvuku benda? S kim ste sve surađivali i mislite li u zvuku nešto mijenjati?
Važna jest, ali ne i presudna, ipak je u konačnici pjesma ta koja pronađe put; ono što te dotakne nema obvezu da bude „cool“ ili uniformirano. I što je zapravo „cool“? Svatko nosi svoje odijelo. Tako je i s pjesmama, promjene su konstantne i uvijek dobro došle. Ne pada nam na pamet ponavljati se.

SG: Tekstovi su vam izuzetno kvalitetni: politički su angažirani, emotivni, a ujedno i duhoviti. I što je najbitnije, uravnoteženi su i pozitivni. Odakle crpite inspiraciju za tekstove? Kakvu poruku želite poručiti?
Ništa revolucionarno ni novo. To su pjesme o životu, o ljubavi, o smrti. Sve me se direktno tiču. Rano sam shvatio svoju svrhu i radim na njoj. Samo budale sebe shvaćaju ozbiljno. Tu smo kratko: malo gorko, malo slatko…

ls

SG: S obzirom da vam pjesme odlično oslikavaju prilike na ovim prostorima (jer su problemi država uglavnom slični), smatrate li da je to razlog što ste jednako dobro prihvaćeni u svim dijelovima bivše Jugoslavije? Ima li velikih razlika u odabiru set-lista po državama ili je to pitanje trenutačne inspiracije?
Sve je opušteno u tom smislu. Vežu nas gotovo identični jezici, a u konačnici je glazba ta koja primarno komunicira. I tu smo slični. Tehnologija podupire ovu komunikaciju, ali u isto vrijeme kontaminira eter. Svako dobro za neko zlo.

SG: Primijetio sam da ste u live-nastupima mnogo žešći nego li u studijskim izdanjima. Planirate li uskoro izdati kakav album uživo?
Vrlo je moguće da se to dogodi.

SG: Što mislite o trenutačnom stanju na domaćoj sceni? Koga biste posebno pohvalili i zašto?
Dolaze novi i to me zaista raduje. Raduje me i stilska šarolikost koju donose sa sobom. U isto vrijeme neke starije kolege rade bolje stvari nego ikad. Volim sve što je kvalitetno bez obzira na žanr. Da ne bih izostavio nekog, neću nikoga niti nabrajati, već ću im pohvale reći u lice kad se sretnemo na nekom festivalu.

SG: Nakon suradnje s Rundek Cargom orkestrom i Dubiozom kolektivom, planirate li surađivati s još nekom grupom?
To ide spontano: ako se dogodi super, a ako ne - opet dobro. Spomenuo bih duet s Remi iz Elementala u pjesmi „Poljubi je dok spava" iz 2008. godine.

ls

SG: I na kraju, kakvi su vam planovi glede daljeg rada s bendom? Novi studijski materijal, kompilacija ili nešto treće?
„Menart" je prije dvije godine objavio naš prvi „Best of". To je bio presjek prva tri albuma. Jesenas su objavili i četvrti studijski album „Topla voda". Planiramo nove singlove i videa.

SG: Hvala na razgovoru. Želimo vam puno uspjeha u daljem radu!
Hvala vama, sve najbolje vam želimo!