King Prawn, ska-punk hip-hop bend iz UK, osnovan je u Londonu 1993. godine. U razdoblju do 2004. snimili su četiri albuma u svom stilu kojega zovu „wildy“, a zatim napravili dužu stanku. U petak 13. rujna nastupom u Vintage Industrial Baru predstavit će svoj nov album „The Fabulous New Sounds Of…“ i pokazati zašto su upravo sada jači nego ikad. Tim nam je povodom na nekoliko pitanja odgovorio bubnjar i vođa grupe Nikolai Jones.
SG: Kažu da ste bend koji je postavio temelje ska-punk scene. Sjećate li se početaka grupe? Na koji način ste definirali svoj glazbeni stil?
Ne bih rekao da smo stvorili ovaj žanr. Mnogo je bendova isprobavalo slične mješavine stilova prije nego što smo se mi pojavili na sceni. Nisam siguran niti da smo išta utemeljili. Uvijek smo imali pomalo kaotičan pristup stvaranju pjesama. Ako nam se sviđa groove, trudit ćemo ga se ukomponirati bez obzira na stil u koji će se pretvoriti. Jednostavno smo takvi. Neke će možda razočarati činjenica što nismo dovoljno ska-punk, ali nemojte nas za to kriviti. Najbitnije nam je ostati vjerni samima sebi i onome što želimo stvarati.
SG: Što vas je natjeralo da prekinete s radom 2004., a što vas je potaknulo da nastavite 2012. godine? Što su članovi benda radili tijekom pauze… Neke druge projekte?
Prestali smo jer nam je bilo teško predočiti si budućnost. Kada vam menadžer kaže da morate naći posao zapitate se: 'Dobro, pa zašto ovo radimo?' Glavni razlog zbog kojeg sam se u početku htio baviti glazbom bio je da izbjegnem naći posao. Ali, evo, sada starkelja koji je trebao naći način kako ubaciti novac u jednadžbu priznaje poraz… (smijeh)
Sve u svemu mogu reći da su razočarenje, gnjev i dosada bila tri glavna moja razloga za odustajanje. Ironično, ove iste tri emocije svojevremeno su i pokrenule ideju za stvaranje benda.
Počeli smo ponovno kako bismo stvarali novu glazbu. Za mene to je jedini razlog. Sve ostalo što bend radi (uključujući i ovo, oprostite…) nusprodukt je koji nam omogućava upravo da stvaramo novu glazbu.
SG: Imate li kakvu anegdotu s turneje, koncerata ili sa snimanja albuma? Koji biste album ili nastup izdvojili kao najdraži?
Moj najdraži LP upravo je ovaj najnoviji. Imam osjećaj da smo trenutačno na vrhuncu jer smo albumom sabrali ideje koje smo stvarali tijekom deset godina. Za najdražu gažu mi je teško reći, bilo ih je nekoliko, no sve su mi nekako mutne. Imamo mnogo anegdota s turneja, a meni najdraža je kada je Nelly, naš kornetist, nakon koncerta u Bremenu bio pod tako snažnim utjecajem medicinskog kanabisa da je umislio da je pastuh, a naša promotivna roba sijeno pa se valjao oko nje i frktao od veselja... Utjecaj je bio toliko jak da je morao propustiti nastup dan kasnije. Privezali smo ga za uličnu svjetiljku ispred mjesta gdje smo svirali za vrijeme nastupa i činio se zadovoljan, valjda...
SG: Nov album King Prawna izišao je u travnju ove godine i dobio vrlo dobre kritike. Negdje sam pročitao da ste ga snimali čak pet godina. Zašto? Razlikuje li se od prethodnih i po čemu?
Nismo baš bili u studiju pet godina, ali toliko je trebalo da album bude gotov. Htjeli smo da bude odličan, pa smo dugo promišljali oko njega i naposljetku u njega uložili sve. Obećavamo da ćemo od sada biti brži i manje izbirljivi! Sam postupak snimanja nije bio teži od prijašnjih, ali smo se zato bavili postprodukcijom više nego ikada. Po prvi smo puta mnogo toga napravili sami i tako bili prisiljeni podosta toga naučiti u hodu.
SG: Koliko imate članova u bandu? Pišete li prvo tekstove ili glazbu? Imate li kakvu podjelu unutar banda oko toga?
Trenutačno nastupamo u sedmeročlanoj postavi: bubnjevi, bas, gitara, klavijature/truba, trombon, kornet (puhaći instrument sličan rogu, op. au.) i vokal. Koliko se sjećam, mislim da je za većinu pjesama prvo nastala glazba a tek potom stihovi, ali ima i iznimaka. Ne mislim da postoje podjele unutar benda, no ostali me vjerojatno ogovaraju čak i dok ovo pišem... (smijeh)
SG: Tekstovi su vam provokativni i politički angažirani. Koje su nove teme na vašem albumu? Ima li BREXIT-a, globalnog zatopljenja ili političke korupcije? Je li neka od vaših pjesama imala zabranu izvođenja?
Prvo vas trebaju pustiti na radiju kako bi vam pjesmu i zabranili… Tako da ne, koliko znamo, nikad nismo bili zabranjeni. U pravilu su nas samo ignorirali u mainstreamu. Zašto bi nas itko puštao djeci kada im jednostavno mogu ispirati mozak sukladno nekim diznijevskim glupostima?
Tematika albuma varira, ali sve u svemu album je uperen protiv mračnog razdoblja podjela i mržnje u kojem živimo.
SG: Jeste li ranije nastupali u Hrvatskoj ili u nekoj od susjednih država? Što očekujete od nastupa?
Da, imali smo poprilično dobar nastup u Zagrebu prije nekoliko godina. Kao i obično, i ovoga puta, nemamo pojma što očekivati ali u tome i jest čar.
SG: Koje pjesme najradije izvodite? Što će publika doživjeti na vašem koncertu u Zagrebu 13. rujna, stare ili nove pjesme?
Svirat ćemo lijepu mješavinu svih albuma. Meni najdraža pjesma zove se „The Loneliest Life“. Ona je, kao što to obično biva u dobroj glazbi, spoj melankoličnih stihova s optimističnim instumentalom. Mislim da savršeno opisuje život glazbenika te borbu za pokušajem održavanja privida normalnosti u prijateljstvima i vezama.
SG: Mnogo vam hvala na razgovoru. Želimo vam nezaboravan nastup i ugodan boravak u Hrvatskoj!
Hvala! Veselimo se! Ciao!
