Subotnji koncert Rhythm Tribea, Afiona i Mojmira i KRIES-a u zagrebačkom Pauku sigurno će dugo ostati u sjećanju posjetitelja. Za vruću, euforičnu, samo na trenutke hlađenu, atmosferu koju je Afion stvorio, a koju je kasnije KRIES držao na najvišoj mogućoj razini, nije bilo boljeg uvoda od onog kojeg je izveo Rhythm Tribe.Njihova tridesetominutna udaraljkaška predstava kojom su dominirali afrički ritmovi začinjeni pjevanjem, zvukovima gajdi i plesom dviju atraktivnih plesačica, uspjela je već nakon nekoliko minuta mnoge rasplesati, a onima statičnim natjerati osmijeh na lica. No, kako je njihov energični, scenski dopadljiv nastup trajao, sve je manje ljudi uspijevalo odoljeti čarima afričkih ritmova i ubrzo je cijela dvorana, njišući se kao hipnotizirana, oduševljeno pozdravljala svaku sljedeću pjesmu. Rhythm Tribe zvučali su moćno i uigrano, a raznolikost udaraljki kojima se koriste impozantna je (djembe, dun-dun, udu pot, tapani, tarabuka, table, conge, zvona, tibetanske zdjele, buffalo bubanj, komponente klasičnog drum seta, itd). Njihov je glazbeni i ritmički izraz uistinu originalan. Na kraju njihovog nastupa publika je odlučno i bučno pozivala na bis. Bilo je vremena još za jednu kratku kompoziciju i tada je Krešimir Oreški, osnivač Rhythm Tribea, podsjetio publiku da su tu još i neki drugi izvođači koji bi trebali nastupiti, pa su tako uz pljesak odobravanja iz gledališta ispraćeni sa pozornice.
Afion je svoj nastup otvorio pjesmom Duni mi, duni. Zagrebačkoj publici, koja je već nebrojeno puta prije dokazala svoju ljubav prema njihovoj glazbi, to je bilo savim dovoljno. Već nakon prve pjesme svi su oduševljeno klicali i povezanost publika-bend već je bila očita. Iz pjesme u pjesmu, Afion je podizao atmosferu, sve do kulminacijske točke za vrijeme izvođenja ""slavonskog bluesa"" Slavuj. Ritam sekcija benda je u tim trenucima odlično surađivala, a besprijekorna svirka Tatjane Bijelić na flauti i nježni, sjetni vokali raspametili su okupljene. Publika je kao jedan poskakivala u ritmu koji je Nenad Kovačić nadahnuto izmjenjivao i sve je to skupa pomalo podsjećalo na neku vrstu rituala. Takva se atmosfera održala i za vrijeme odličnih izvedbi makedonskih Devojče, devojče i Ciciri miciri koje su uslijedile.
Što se tiče samog muziciranja, ponovo bih istaknuo flautisticu Tatjanu Bijelić koja je jučer bila posebno raspoložena. Afion zvuči jako uhodano, poletno, svježe. Sve karike u lancu su čvrste i stabilne te se bez previše razmišljanja može ustvrditi da je njihovo mjesto uz bok najjačim hrvatskim imenima koja se vežu uz etno glazbu, a i šire. Jučer smo imali prilike poslušati većinu pjesama sa njihovog nedavno izdanog albuma, a naravno da se set lista i proširila onima koje se na njemu nisu uspjele naći. Ako dosad niste uživo čuli Afion, svakako to što prije učinite, jer tko zna., možda će kroz par godina, ako se stvari za njih budu razvijale dosadašnjom brzinom, karta za koncert stajati mnogo više od 50 kn.
Način na koji KRIES pristupa glazbi razlikuje se od svega što se trenutno može čuti na hrvatskoj glazbenoj sceni, a usudio bih se isto ustvrditi i za onu svjetsku. Iako se tijekom koncerta dogodilo i nekoliko sitnih grešaka, kao što su ispadanje iz ritma i izgubljenost gostujućih pjevačica iz Afiona (Izvir Voda), silina i efekt nastupa ne umanjuju se. Konji Vrani podigli su ruke i razigrali noge svakome tko je te večeri bio u Pauku. Kada je regularnom dijelu koncerta došao kraj, nitko nije niti pomišljao da bi sve to skupa uopće smjelo završiti. Poziv na bis bio je uistinu glasan. Bend se vraća pred publiku, te po prvi puta uživo izvodi novu, već popularnu, pjesmu Gea, te odličnu Zumba, nikad prežaljenog Legena. Za kraj, Mojmir najavljuje nove nastupe: ""Ako ne za godinu, onda za mjesec dana"", a osmijesi se, po tko zna koji put te večeri, šire na licima svih prisutnih.
