Utorak navečer u ugodno popunjenom Ksetu. Koju minutu prije deset, Dubrovčani su zasvirali „Sami u kamenu“ potpomognuti djevojkama iz klape Fortuna i lijeričarom-mješničarom Ivom Letunićem. Pjesma uživo zvuči puno snažnije, moćnije i žešće negoli na albumu, što se uostalom pokazalo kroz cijeli koncert.
Kako Atlantida promovira album „Premalo za san“ koji su izdali krajem prošle godine, nastavili su pjesmama s njega, uz „dodatak“ Crne udovice (Kad ona plače) i neobičnu obradu Judas Priesta otpjevanu na hrvatskom.
Na pjesmu „Lutam pod oblacima“ pridružio im se Ibrica Jusić. U duetu s Ibricom moglo se jako dobro razlučiti koliko je ustvari jak vokal Davora Ercega.
Uz „Lađe“ smo se svi zaljuljali, i ako je bilo pojedinaca do kojih bend još nije dopro, tog trenutka zid je bio srušen.
Posebna gošća Tereza Kesovija pozvana je da otpjeva „Što je ostalo od ljubavi“. Publikom su se prolomili povici: „Tere, Tere...“. Mala lekcija iz kavalirštine dobro bi došla pjevaču budući da je pozvao gošću na binu, ali joj se nije dosjetio pružiti ruku i dopratiti je, što jedna dama poput Tereze sigurno zaslužuje, bez obzira što je dotični smatra sestrom. I sestre su dame, a tako se s damama ne ophodi. Ostalim članovima benda ću progledati kroz prste, jer su, eto, držali instrumente, pa imaju nekakvu ispriku. Na početku pjesme joj se vokal gotovo i nije čuo. Tonac očito nije imao svoju večer jer mu to nažalost nije bio jedini propust. Do refrena stvar se popravila te su Tereza i Atlantida zablistali nošeni oduševljenom publikom.
Set covera obilježili su „Pomorac sam majko“ (Atomsko sklonište), „Ne gledaj me tako i ne ljubi me više“ (Bijelo dugme), „Kao kakao“ (Leb i sol), i „Rain“ od The Culta koju je većim dijelom otpjevao gitarist Niko Novaković. S „Domovino lijepa“ i „Neka me zaborave“ su se vratili svojim pjesmama.
Za privesti koncert kraju izabrali su pjesmu kojom su i započeli, „Sami u kamenu“, s tim da su ovaj put pozvali sve goste na stage. Djevojke iz Fortune su usred pjesme zapjevale staru dubrovačku pjesmu „Zelena naranča“ te su uz njih zapjevali svi, najemotivnije Tereza. Bilo je divno vidjeti i doživjeti dubrovačko zajedništvo i kako se podržavaju. Ne znam ima li to veze s teritorijalnom odvojenošću od ostatka Hrvatske ili su naprosto takvi, no, što god bilo, lijepo je to vidjeti, doživjeti i pomalo zavidjeti. Svi sudionici su se naklonili publici koja je bila vidno oduševljena.
Na bis je još jednom izvedena balada „Lađe“ te „Dodir u bojama“. Atlantida zaslužuje sve pohvale za srčanost, predanost i uživljenost kojom su u dva sata svirke stvorili izvrsnu atmosferu unatoč ponekim tehničkim poteškoćama.
Neki Zagrepčani su saznali gdje je skrivena Atlantida, na ostalima je da to tek otkriju.