Svemu lijepom dođe kraj, pa tako i velikoj slavi legendarne finske metal scene. Dok se njihovi susjedi Šveđani još kako-tako dobro drže, u Finskoj je zadnjih nekoliko godina došlo do laganog razvodnjavanja najvećih bendova. HIM je najavio oproštajnu turneju, Nightwish su rastrgani između tvrdoglavih dječjih fantazija koje predstavljaju užitak samo Tuomasu Holopainenu i pjevačica za čije se potomstvo na svakoj turneji pobrine dežurni oploditelj iz njihove predgrupe. Argentinska snajka Tarja nesigurno cupka pop-metal vodama, Petri iz Ensiferuma se skroz zapustio, a Jonne Aaron baca neku finsku poeziju.
Kako ne volim kada stariji kolege kukaju za Kulušićem i dobrim starim vremenima, e pa neću niti ja, no eto, slična je situacija, unatoč generacijskoj razlici. Ima i ljepših primjera, Apocalyptica se drži i na aktualnoj turneji rasprodaje najuglednije svjetske koncertne dvorane, Sonata Arctica je uspjela, unatoč velikom koketiranju s progresivom zadržati stare fanove i okupiti nekoliko novih...
Children Of Bodom su krenuli na turneju, slavljeničku turneju na kojoj obilježavaju dvadeset godina od izlaska albuma "Something Wild". Debitantski album je svijetu predstavio novu verziju death metala, okrunjenu fantastičnim solažama frontmena Alexija Laiha. Nastavili su niz uspješnih albuma, no odbijali su se mijenjati. Bez ikakvih modifikacija u samom zvuku, dogurali su do aktualnog studijskog albuma "I Worship Chaos" čija ih monotonija polako tjera u pozadinu svjetske metal scene. Začudo, uz preko dva milijuna lajkera na Facebooku, premašili su mnoge glazbenike koji uspiju napuniti puno veće dvorane.
ONI su otvorili večer pred nekoliko zagriženih fanova Bodoma nakon kojih su se na binu popeli Danci Forever Still. Frontwomanica Maja pokušala je igrati na kartu seksipila, no nije joj uspjelo. Mladi je to bend koji tek prikuplja iskustvo na samom početku, ali da su next big thing - nisu. Osrednje su se trudili, mogli su i bolje. Dobili su pristojan aplauz i skratili vrijeme nabrijanim fanovima koji su glasno dozivali svoje idole.
Izmjene su tekle profesionalno i korektno, tako da su se Bodomi na vrijeme pojavili na bini uz veliko oduševljenje prisutnih. Dodatni razlog za slavlje bila je i set lista koja se, očekivano, većinom sastojala od pjesama iz najranije faze njihove karijere. Alexi Laiho zna da je zvijezda i njegova svjesnost te činjenice bila je očita za vrijeme čitavog nastupa. Tehničke mu poteškoće nisu išle za rukom, poznate solaže bile su pretihe, a kako je zvuk bio izrazito neujednačene kvalitete, na nekim se mjestima u dvorani gitara uopće nije čula. Vokal je bio izuzetno nerazgovijetan. Na stranu s prirodno nerazgovijetnim karakterom growla, fraze su bile prilično nejasne. Ostatak benda je na binu izašao prilično nezainteresirano, mehanički su odrađivali nastup prvih nekoliko pjesama.
Kao da to nisu bili Children Of Bodom, to su bili Alexi Laiho i njegov prateći bend. Situaciju je ispravila vjerna publika koja je neumorljivo headbangala na svaku pjesmu i skandirala "Bodom, Bodom" te tako jasno dala do znanja da, premda ih je relativno malo, gaje veliku, veliku strast za ovim bendom. Srećom su to prepoznali pa su se na sredini koncerta ipak trgnuli i počeli svirati s malom, opet nedovoljnom, dozom žara kojeg su nekada posjedovali. Prisjetili su se i legendarnog koncerta u Boogaloou prije deset godina.
Na samom kraju se pitam, jesu li ostavili ikakav dojam? Za sve fanove u njihovim majicama sigurno jesu, jer posebna je to vrsta strasti. Uz dvadeset godina iskustva i razbijačku glazbu, nabrijanu bijesom i agresijom, mogli su puno, puno bolje. Mehanizam je prevladao, bilo je solidno, ali osrednje nije dovoljno za njihovu razinu. Najavili su novi album, tko zna, možda za manje od deset godina dočekamo kvalitetniji koncert pa čak i u većem prostoru. Optimistično, znam.
Children Of Bodom setlista:
Deadnight Warrior
In The Shadows
Needled 24/7
Black Widow
Lake Bodom
Warheart
Angels Don't Kill
Red Light In My Eyes, Part 2
Hate Me!
Downfall
Everytime I Die
Hate Crew Deathroll
Bed Of Razors
Children Of Decadence
Bis:
The Nail
Towards Dead End
