Proslavljeni talijanski tenor Andrea Bocelli nastupio je u Areni Zagreb 10. ožujka, nešto više od tri godine nakon svog prethodnog nastupa u ovoj dvorani, a ovo mu je već četvrti nastup u Hrvatskoj. Koncert je reklamiran kao nastup "povodom Međunarodnog dana žena", na kojem je repertoar prilagođen "upravo damama" – mada nije jasno što je točno prilagođeno damama jer program je bio prilično standardan: u prvom dijelu Bocelli je izvodio najpoznatije operne arije, a u drugom dijelu nešto suvremeniji i popularniji repertoar, poput filmske glazbe, numera iz mjuzikala i svojih hitova.
Bocelli se vinuo u slavu upravo iz pop konteksta – sredinom 1990-ih, kad je postigao značajan uspjeh na festivalima u San Remu, s pjesmama Miserere, Il mare calmo della sera te ikoničkom Con te partiro (Time to Say Goodbye), koja će u duetu sa sopranisticom Sarom Brightman 1996. postati ogroman hit, a i dan-danas je Bocellijev trademark. Inače, samo osam dana prije zagrebačkog koncerta Andrea Bocelli je u Londonu dobio Global Award 2018, nagradu koja se dodjeljuje najboljim glazbenicima klasične glazbe.
Bocelli je nastupio uz Zagrebačku filharmoniju i zbor Ivan Goran Kovačić, pod ravnanjem dirigenta Marcella Rote. Koncert je otvorio zbor izvedbom Verdijevog Zbora Židova (Va, pensiero) iz Verdijeva Nabucca, a uslijedile su poznate Verdijeve arije kao što je La donna e mobile. Uskoro mu se na pozornici pridružila mlada sopranistica Maria Aleida Rodriguez na jednom duetu, te sjajni flautist Andrea Griminelli, s kojim je Bocelli izveo prekrasnu Ave Maria Franza Schuberta. Čuli smo još Franckovu Panis Angelicus, te još nekoliko arija iz opera Leoncavalla, Puccinija i Verdija. Nakon pauze, drugi je dio bio posvećen suvremenijem repertoaru. Zbor i orkestar za početak su izveli filmsku temu iz Fellinijevog Amarcorda, a par baletnih plesača izveo je prekrasnu plesnu točku. Uslijedila je "Mamma", popularna talijanska pjesma iz 1940., koju su rado izvodili i operni pjevači poput Giglia i Pavarottija. Na red su opet došle filmske teme – prekrasna tema iz Cinema Paradiso te jedna od ikoničkih tema Ennia Morriconea. Čuli smo još O Sole Mio, Mariu iz mjuzikla West Side Story, Be My Love (popularna pjesma napisana za Maria Lanzu, još jednog "pop-tenora", iz 1950-ih) i uživali u još jednoj pjesnoj točki. Flautist Griminelli je s Bocellijem izveo ljubavnu temu iz filma Kum, a zatim je Bocelli rekao da mu je izuzetna čast dijeliti pozornicu sa hrvatskom "superzvijezdom" koja će mu se upravo pridružiti, a to je bila estradna zvijezda Vanna, školovanog, ali skroz neupečtljivog glasa – vidi se da je temeljito vježbala ovu izvedbu, ali rezultat je skroman. Jednu je pjesmu izvela solo, a jednu su izveli u duetu (Canto De La Terra). Vanna vjerojatno pjeva bolje od većine estradnih pjevača (doduše, nije neka konkurencija...), ali malo je tužno da organizatori nisu pozvali nekog glasovnim sposobnostima i upečatljivošću dostojnijeg Bocelliju. Službeni dio koncerta zatvorila je "Nelle Tue Mani", a nakon oduševljenog pljeska publike koja je dupkom ispunila Arenu, Bocelli je izašao na bis i prvo s Mariom Aleidom Rodriguez izveo svoju trademark pjesmu "Con te Partiro", a zatim "Nessun Dorma" iz Puccinijeva Turandota, favorit brojnih opernih pjevača, uključujući Pavarottija.
Iznad pozornice su bila postavljena tri video zida, na kojima su se tijekom koncerta vrtile projekcije tematski vezane uz pjesme.
Bio je to vrlo dobar koncert u kojem je mogla uživati najšira publika, neovisno o tome jesu li veliki ljubitelji i poznavatelji opere – Bocellijev prekrasan, topli glas atrakcija je već po sebi, a vrsna izvedba čitavog orkestra i zbora doprinjela je visokoj razini kvalitete ovog pop-opernog spektakla. Nažalost, kao u svakom reportu iz Arene, slijedi "njorganje" nad standardno lošim zvukom, a bilo je i nekih ispodstandardnih "škripanja" tijekom Griminellijeve izvedbe na flauti. Još jednom postaje jasno da Zagrebu očajnički nedostaje koncertna dvorana za ovakve spektakle, koja bi imala veći kapacitet od Lisinskog, ali i pristojnu akustiku.
