Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

Niz rođendanskih koncerata kojima GK Jabuka slavi 50. rođendan nastavio se sinoć nastupom novovalne grupe Boa. Legendarni bend koji će uskoro slaviti 40. rođendan, oduvijek ima svoju publiku, a suradnjama s mladim glazbenicima nastoji svoj zvuk prilagoditi i naraštajima koji su mlađi od njihovih najvećih hitova (npr. obrada “Svi tvoji poljupci” s Ivanom Kindl iz 2014.). Suradnje s mladim ženskim vokalima nastavljaju i dalje.

Tako se i sinoć Jabuka napunila publikom raznih generacija. Kao i inače u Jabuci, atmosfera i prije početka koncerta bila je opuštena i vedra, kako bi i očekivali od velikog dnevnog boravka u svom domu kroz koji vam prolaze face koje inače gledate na omotima albuma. S početkom rođendanskog blast-to-the-past sessiona, krenulo je prisjećanje na neke od prvih koncerata Boe kojima je, kao i mnogim bandovima, Jabuka bila drugi dom te poligon za vježbu i druženje. Koncert je bio prošaran pjesmama iz raznih razdoblja stvaranja, a prvi dio su označile laganice. Na pjesmi “Milion”, uz gromoglasne povike naslova iz publike, dva glasa su bila izuzetno zanimljiva; oni Christera i Richarda iz Švedske koji su se lani upoznali s albumom “Ritam strasti iz 1982. i odmah prepoznali njegovu kvalitetu i zanimljivost, a kada su na izletu u Sloveniju dobili informaciju o koncertu u Jabuci, svoje su planove podesili i odlučili, zbog koncerta, provesti ovdje nekoliko dana.

2

Uskoro se Boi na koncertu im pridružila Petra Oreč koja s bendom nastupa posljednjih godina i svakako pridonosi pojavi mlađe populacije koja nije još bila ni rođena u vrijeme uspona banda. Izvrsna vokalistica čiji se glas sjajno spaja s Puljizovim, očito uživa u nastupima, no snažan glas često je previše “gazio” Mladenov vokal koji je zaštitni znak Boe. Napadno razigrana i rasplesana, odvlačila je pažnju te se činilo da joj je Boa prateći bend. No to je i jedino što bi se ovom koncertu moglo zamjeriti. Kada su krenuli brži i rasplesaniji hitovi, publika se s veseljem pridružila Puljizu u pjevanju i kraj je došao prebrzo. No kako se sve odvijalo u Jabuci, kraj koncerta početak je druženja. Posljednja oaza normalnosti za izvođače, u Jabuci se još uvijek glazbenici, kada siđu s pozornice, bez problema asimiliraju među publiku i postaju dio mase. To su iskoristili sekundarni junaci večeri, već spomenuti Šveđani koji su, i sami glazbenici, uočili da se “Ritam strasti” snimao u njihovom mjestu. Bio je to povod za zabavan razgovor s Puljizom o toma kako je povod za tako dalek put do studija bila ne samo njegova kvaliteta nego i ljubav - supruga njihovog tadašnjeg producenta bila je Šveđanka čija je obitelj imala studio. I tako se Boa u malom autu kakvog se moglo kupiti u Jugoslaviji uputila na trodnevni put u Švedsku i zatim par mjeseci snimala album na -25 stupnjeva, čega se Mladen živo sjeća. Mnogo je sjećanja i zanimljivih priča još kolalo te večeri, a koncerti koji slijede u klubu (idući je Lačni Franz) skrivaju ih još. Jer Jabuka.