Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC08840a

Komparativna prednost pojam je vezan uz ekonomske sposobnosti zemlje, kompanije ili pojedinca, no isto se tako može primijeniti i na glazbena zbivanja.

S obzirom na mjesto, pa i grad koji je Bryan Ferry pomno odabrao kao utemeljitelj poligona za iskazivanje svoje provokativne i utjecajne vizije rock glazbe sedamdesetih godina, interesantno je povući glazbene komparativne prednosti Šibenika i, recimo, Splita.

Izrazita prednost pripada Šibeniku s obzirom da se na tvrđavi Sv. Mihovila nalazi jedna od najljepših otvorenih pozornica, ne samo u Hrvatskoj već i šire. Ipak samo mjesto ne ubire presudne poene; najvažniji su ipak ljudi koji su na tu pozornicu već doveli pregršt renomiranih imena suvremene glazbe, ljudi koji drže do svog grada, ljudi koji nešto znaju.

DSC08850a

Za razliku od Splita u kojem još caruje prilično seljoberski mentalitet naveliko potenciran štetočinom čiji je krajnji čitalački domet listanje stripa Zagor. I kad pomisliš da gore ne može biti, pojavi se bezlični veletrgovac tjesteninom iz Italije koji je nastavio isti trend. Na svu sreću, takav mentalitet ipak, makar u mikro tragovima, u zadnje vrijeme biva nadvladan slučajnim vrhunskim glazbenim događajima (koncert Simple Mindsa).

No ostavimo se mi toga, treba kazati par riječi o Bryanu Ferryju i njegovim Roxy Music koji su izdavanjem svog prvog albuma „Roxy Music“ iz 1972. godine bili predodređeni za munjevit i zaslužen uspjeh svojom mješavinom „camp“ stila, manirističkog rock&rolla okrenutog prema šlagerskom pjevanju, te rafiniranom glazbenom ekscentričnošću s kojom su suvereno ušetali u odabranu rock hijerarhiju.

DSC08883a

Kasnija faza djelovanja donijela je promjene vezane uz eksperimentiranje s imitacijama, stvaranje dojma originalnosti korištenjem drugih izvora, pa su se njihovi glazbeni svjetonazori okrenuli manje maštovitim rješenjima, ali zato mnogo komercijalnijim. Tako je prvotna rafinirana i zabavna faza prepuna početne spontanosti šaptom prešla u hladni profesionalizam.

Nakon razlaza tog skupa eminentnih glazbenika Ferry se otisnuo u solo vode, koje i dandanas donose svježinu, kvalitetu i potreban interes, iako je u određenoj fazi svog samostalnog djelovanja bilo zaista mučno usporediti neduhovitog, rekao bih umjetnog Ferryja s nekadašnjim zanesenjakom iz grupe Roxy Music.

Poznato je da Ferry pomno odabire mjesta na kojima će nastupati (nešto poput Davida Gilmoura), pa stoga nikako ne treba čuditi njegov odabir tvrđave Sv. Mihovila.

DSC09027a

Ferryja sam slušao prije godinu dana u prekrasnom ambijentu kazališta Stehpaltz u Grazu, kojom prilikom su on i bend stvorili glazbenu magiju koja nas je s lakoćom odvukla u vremena u kojima je nastalo sve što vrijedi u rock glazbi.

Par riječi i o bendu, članovi su: Christian Gulino, glazbeni direktor turneje, ujedno zadužen za klavijature; Chris Spedding provjereni session gitarist (svirao s Artom Garfunkelom, Gingerom Bakerom, Eltonom Johnom); Australka Jorja Chalmers na klavijaturama, saksofonu i klarinetu; Marina Moore na violi i violini;  Kanađanin Jerry Meehan na basu (svirao s Robbijem Williamsom); Luke Bullen na bubnjevima; te Bobbie Gordon i Hannah Kemoh kao back vokali.

Do kraja prepuno gledalište u glazbena zbivanja uvele su tri dame iz benda Paradisia. Ništa posebno, laganice obogaćene klavijaturama i električnom harfom trajale su taman toliko da ne postane dosadno.

DSC08940a

A onda Ferry i ekipa startaju u petoj brzini sa „The Main Thing“ (album „Avalon“), pa se zarazno plesna atmosfera koja je u trenu publiku podigla na noge junačke nastavila sa „Slave to Love“ i „Don't Stop the Dance“ s njegovog albuma Boys & Girls.

Odlična svirka osmočlanog benda uz još bolji zvuk te diskretne/uobičajene, ne prenaglašene svjetlosne efekte nastavila se evociranjem na glazbu Ferryjevog matičnog benda: sa albuma Flesh + Blood čuli smo „Oh Yeah/On The Radio“ (meni jednu od njihovih najsimpatičnijih); „My Only Love“; album Country Life bio je zastupljen sa „Out of the Blue“ s prekrasnim solom Marine Moore; te „Casanovom“.

Zašto su Roxy Music bili veliki bend najbolje se dalo očitati kad je na red došao njihov prvijenac iz daleke 1972. godine – Roxy Music s kojeg su izvedene „Ladytron“; „Re-Make/Re-Model“, te naročito „If There Is Something“ u kojoj je, malo je kazati, naprosto briljirala Jorja Chalmers na saxu ili plastično rečeno, cura je naprosto rasturila, za što je opravdano dobila gromoglasan aplauz na otvorenoj sceni.

Ferryjeva samostala karijera bila je zastupljena kroz sljedeće kompozicije: „Bete Noir“ i „“Zamba“ s albuma Bete Noir; „Tokyo Joe“ s albuma In Your Mind.

DSC09057a

Da, skoro zaboravih napomenuti jedan od klasika, nezaboravnu „Do The Strand“ s albuma For Your Pleasure iz 1973. godine.

A onda gran finale koji se spontano odvio kroz iskrenu interakciju s rasplesanom publikom koja se smjestila tik do pozornice: „More Than This“; „Avalon“ s njihovog publici možda najpoznatijeg albuma Avalon; „Love Is The Drug“ s albuma Siren; te opet s prvijenca uvijek optimistična i simpatična „Virginia Plain“, njihov prvi veliki hit. Povratak na scenu trajao je svega koju minutu uz gromoglasno traženje svih prisutnih, da bi bend u inspirativno odsviranoj i punoj improvizacija „Let's Stick Together“ (obrada Willberta Harrisona) koncert poslovično završio Lennonovom „Jealous Guy“.

Moram napraviti usporedbu ovog koncerta s onim što sam ga lani slušao u Grazu. Taj austrijski bio je nekako bez šušta i gušta dobrim dijelom zbog poslovično hladnih Austrijanaca, pa se ta sterilna komornost iz publike prelila i na bend koji je koncert odradio sasvim profesionalno, ali bez posebnog naboja. Ovaj šibenski bio je pravi antipod, raspojasana publika koja je glazbenike znala nagrađivati tijekom kompozicija svojom je interaktivnošću probudila bend koji je to prepoznao te se odužio kroz zaista odličnu svirku, pa je čak i sam Bryan u par navrata zaplesao na sceni.

DSC08830a

Moj osobni dojam je da su za „čokoladne mrvice“ na ovoj ukusnoj torti zaslužne dvije dame koje su konstantno svojim nadahnutim sviranjem na saksofonu i violini dale konačan, prepoznatljiv i uvjerljiv začin cjelokupnoj glazbenoj slici. Uvjerljiva su bila i gitarska sola Chrisa Speddinga, starog lisca, doduše bez karizmatične aure jednog Phila Manzarene, no svejedno bila su prepoznata i nagrađena od publike, naročito u „My Only Love“.

Što kazati za starog šarmera Bryany Ferryja, kojega za ovu priliku nazovimo „oficirom i gentlemanom“? On je svoju glazbenu družinu  prepunu maestralnih glazbenika uspješno vodio kroz jednu zaista prekrasnu noć koja bi trebala biti trajno zapamćena. Istina je da su godine utjecale na njegov glas, no to njegovo pomalo sanjivo, pomalo recitatorsko pjevanje ima poseban timbar koji glazbenu sliku čini uvijek prepoznatljivom na prve taktove. Žeđ za ljepotom nikad se ne može ugasiti, to je nepoznato sunce prema kojemu nesvjesno korača gomila svjesnih bića, a večeras unatoč lijepoj noći to je sunce punim sjajem obasjalo onih 1000-1500 sretnika koji su imali što čuti i vidjeti.

Među prisutnima bio je viđen i splitski gradonačelnik s očito neforsirano zadovoljnim izrazom lica, stoga bi mu ova večer mogla dati ideju da se nešto slično organizira i u drugom po veličini gradu u Hrvata.