Nakon nekog vremena u Zagreb se opet vratio Korpiklaani, bend koji je znao napraviti jako dobre tulume i veseljačku atmosferu. Sa sobom su doveli norveški Trollfest i sunarodnjake Turisas. Party je počeo jako rano (18:30) s Trollfestom. Eto, naučili se mi partijati od rane večeri, prostor nije bio prazan. Norvežani su stali na stage šareni, da šareniji ne mogu biti. Zabava je bila na vrhu, šarenilo se i sjajilo sa svih strana, maske bile odlične, plesalo se i ludovalo. Nije baš bilo veliko kao u Lisinskom za karnevala, no, ukoliko direkciji Lisinskog bude nedostajalo inspiracije koga dovesti za karneval iduće godine, svakako im se može ovaj norveški skup trolova preporučiti. Ako što znaju, znaju animirati publiku da se dobro zabavi.
Turisas nije izdao novi album već jako dugo, no, svoje obožavatelje nisu izgubili, a ne nedostaje im ni repertoara. U usporedbi s Turisasom koji sam gledala par godina prije, mogu reći da su sazreli, postali profesionalniji, u smislu osmišljavanja cijelog – šoua i da ništa nisu prepustili slučaju. Nakon problema sa zvukom u prvih par pjesama, stvari su sjele na svoje mjesto.
Istaknuli su svoje najbolje „točke“, publiku bez problema animirali pa je suradnja bila odlična. Violinistici Caitlin De Ville su dali puno prostora, što je jako lijepo, budući da je uskočila na ovu turneju kao zamjena za Ollija Vänsku. Na klavijaturama se našao također novi član – Robert Engstrand koji inače svira sa fenomenalnim finskim bendom Von Hertzen Brothers (koje smo imali jednom prilikom vidjeti u Zagrebu kada su bili predgrupa Pain of Salvation). Za kraj su nam ostavili akustični set („One More“, „The March of the Varangian Guard“ i „For Your Own Good“) koji je zvučao predivno, no, i malo neobičan izbor za bis za ovakav bend.
Korpiklaani je napravio značajan zaokret u karijeri. Kako su i godinama najavljivali, dosadilo im je samo pjevati o alkoholu, pa su se okrenuli pjesmama isključivo na finskom. Budući da govorim finski, zanimalo me je koliko uopće Jonne točno pjeva svoje stihove (jer se na trenutke čulo samo njegovo mrmljanje). E pa, tekstovi su im sve zajedno dugi skoro kao Smrt Smail-age Čengića, a Jonne je otprilike 90% tekstova znao. Čini mi se da je pjevao više sebi za gušt nego da publici prenese koju emociju. Upitno je koliko su te pjesme uopće publici bile zanimljive, jer je većina, pretpostavljam, došla vidjeti onaj Korpiklaani prije otprilike 10-15-20 godina, koji smo sada vidjeli na bisu. Komunikacija s fanovima gotovo pa nikakva. Osim što je par puta viknuo „Croatia“ i rekao nešto u stilu da smo se došli zabaviti – to je bilo to! Očito još nije svladao engleski jezik ili što? Čovjek se počeo i šminkati, pa tko zna, možda za koju godinu umjesto da gledamo Korpiklaani, gledati ćemo blijedu finsku inačicu Steel Panthera?
S obzirom da se publika uglavnom došla zabaviti, ne znam koliko im je ovaj nastup Korpiklaanija sjeo? Mene se i nije osobito dojmio.
Setlista
Neito
Juomamaa
Korpikuusen kyynel
Aallon Alla
A Man With a Plan
Kallon malja
Harmaja
Kotikonnut
Henkselipoika
Sillanrakentaja
Kylästä keväinen kehto
Lempo
Pilli on pajusta tehty
You Looked Into My Eyes
Wooden Pints
Bis
Pivo, pivo (Beer Beer s Meri Tadić)
Vodka
Happy Little Boozer
