Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

20190704 212149

U sparnu noć koja se nadvila nad splitski Đardin sinoć je pravo osvježenje stiglo iz Zadarske županije. Vakulino stručno mišljenje ovog puta je bilo sasvim nevažno jer je riječ o zaista odličnom glazbenom osvježenju.

U pitanju je Ante Jeličić trio koji već 4 godine glazbenu iskustva i kvalitetu dijeli sa Elenom Stellom zaljubljenicom u jazz, soul, blues.

Trio čine Ante Jeličić (el.klavir), Josip Marcelić (kontrabas), dok je ulogu večeras spriječenog originalnog člana Vedrana Supičića, bez posebnog uvježbavanja preuzeo i s odličnim uspjehom odsvirao Stipe Bulić.

Njihov glazbeni odabir s lakoćom svrstavamo u krošnju razgranatog porodičnog stabla poznatog kao jazz.

Pošto dame oduvijek imaju prednost, Eleni pripadaju prvi utisci. Mlada je to dama s izuzetnim glasom, pomalo promuklim, kao predisponiranim za smooth ili nazovimo ga popularni jazz. Vrlo je ritmički usklađena s bendom, sa odlično otpjevanim maštovitim harmonijama u domeni srednjih tonova, sa puno originalnih vokalnih fraza punih emocionalne dubine; suvereno, gotovo minimalistički, decentno vlada scenom, a da pritom ne odvlači pažnju od instrumentalnog dijela svirke. Elenini uzori, kako sama kaže su: Sarah Vaughn, Erykah Badu, Lauryn Hill, Amy Winehouse, Stevie Wonder, Ella Fitzgerald, Imelda May..

Rekao bih izuzetan izbor utjecaja čiji je rezultat izgrađeni vokalni idiom kojeg treba cijeniti, poštivati i nadasve propagirati urbi et orbi, jer Elena to apsolutno zaslužuje. Znam da je izabrala teži put k slavi i zato joj zahvaljujem što svoje glasovne kapacitete i mogućnosti nije potratila pjevajući o vinu rumenom, viskiju, ili avionima, na što bi šiparice ili kockoglavi macho tipovi okidali do boli.

20190704 212730

Inače Elena i nije baš nepoznata široj javnosti, bila je uspješna učesnica prve sezone showa The Voice.

Nepošteno bi bilo napisati i par riječi o muškom dijelu benda. Iza Ante Jeličića (iz Zadra) kotrlja se karijera duga nekih desetak godina kroz koju je izdao samostalni autorski album „Common Language“ za Aquarius Records. Njegovo nenametljivo sviranje otkriva vrsnog klavijaturistu kojem je u bendu prepušten pozicija solo instrumenta. a kojeg koristi s vrlo visokom dozom ukusa bilo kada je nadopuna cjelokupnoj zvučnoj slici, bilo kada se otisne u improvizatorske vode. Josip Marcelić (iz Biograda) i Stipe Bulić ( iz Splita, koji je, ponavljam „upao“ u svirku u zadnji tren, te je tako spasio odličan koncert) su za vrijeme cijelog koncerta uspostavili dobru korelaciju, ne ograničavajući jedan drugog. Dijalog između instrumenata koji je u jazzu nešto što se podrazumijeva, a koji naizgled, ponekad zvuči kaotično, funkcionirao je gotovo savršeno.

U neprekidnom trajanju od nekih preko sat i po, kroz zaista profesionalno odsviran koncert (obzirom na paklenu vrućinu) čuli smo među ostalim neke od standarda: „Autumn Leaves“ i „Blue Skies“ „Round Midnight“ ; „All Or Nothing At All“ „No More Blues…

Osobno me oduševila njihova verzija Stingove „Roxanne“ čije mi slušanje u originalu stvara nerazumljivu nelagodu, njihova verzija osim originalnosti posjedovala je (makar za mene) autentičnu dozu smirenja i zadovoljstva.

Ovo je njihov prvi nastup u okviru glazbene manifestacije „Evo Ruke“, a siguran sam da neće biti posljednji, nastup koji je dao potrebnu širinu ovoj manifestaciji, otvarajući vrata i nekim novim izvođačima koji do sada nisu bili zastupljeni.