Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

judas priest 9566Četvrtak je sigurno bio najposjećeniji dan MetalDaysa i to zahvaljujući interesu za Judas Priest. Kod ekipe kojoj je ovo bio šesti ili četvrti dan se već lagano osjećao zamor, jer kad si na MetalDaysu, zašto ne iskoristiti vrijeme najviše što možeš? Dobra hrana i kava su se nudile u tzv. Slovenskom selu, a metal odjeće i prigodnih dodataka bilo je na sve strane pa je valjalo obaviti i jedinstveni shopping!

Za one koji su „preživjeli“ na manjoj bini su nastupali Battlesword, Brutard, Exist Immortal, Harakiri for the Sky, Dekadent, Master, Alien Weaponry, Wiegedood, Birdflesh, Shining i Myrkur. Na New Force bini Splinterbomb, Warbeast Remains, Storm Seeker, Athiria i meksički Orcus O Dis koji sam išla pogledati jer sam dečke upoznala u vlaku. Povukli su sa sobom svoje instrumente čak iz Meksika kako bi stali na binu i zasvirali melodic death pred publikom koja nije bila mnogobrojna ali je bila itekako raspoložena za circle pitove pa i je i njih nekoliko na šljunku diglo prašinu. I to zasluženo jer su se Meksikanci trudili i uspjeli napraviti dobru atmosferu.
Na main stageu dan je prolazio uz Firtan, Asomvel, Monument i Girlschool a prvi od neke „veće važnosti“ je bio Obituary. Amerikanci su za dana i sunca dobili ljude pred pozornicu da bengaju i luduju. Black Star Ridersi su okrenuli na nešto sasvim drugo, a teško da nitko nije uz njih zapjevao (iako nostalgično) „The Boys Are Back in Town“. Hatebreed su svoje mjesto na pozornici MetalDaysa zauzeli po ne znam koji put i to opravdali svojom energijom i moći dizanja publike. Iako, većina je s nestrpljenjem očekivala veliki Judas Priest. (G.B.)

judas priest 9580Formalni vrhunac ovogodišnjih Metal Daysa bili su Judas Priesti. Cijeli četvrtak sve se pripremalo za legende koji će sljedeće godine obilježiti 50 godina djelovanja. Među mnoštvom publike sve su se više pojavljivali različite majice, prišivke sa znakovima Judas Priesta. Nije postava 2018. ona koju svi najviše priželjkuju, ali je Judas Priest! Točno u 23 sata, ogromna zastava prekrivala je veliku pozornicu. Po mom mišljenju nikad se do sad ispred Lemmyeve bine nije uguralo toliko ljudi. Iz zvučnika je su započeli taktovi „War Pigs“ Black Sabbatha. I onda zavjesa pada i započinje uvod u pjesmu „Fire Power“. Redale su se pjesma za pjesmom, da bi se Judasi službeno oprostili sa „Painkiller“. Naravno, bend se vrati na bis i odsvirao još tri pjesme „Metal Gods“, „Breking the Law“ i za istinski kraj „Living after Midnight“. Bilo je tu svačega. Rob Halford mijenjao je jakne nakon svake dvije ili tri pjesme, dovezao se na ogromnom motoru (kojeg je pjevajući bičevao). Glas mu je i dalje moćan, možda samo povremeno ima pomoć efekata. Richie Faulkner (u Judasima od 2011.) izvrsno odrađuje svoje gitarističke dionice. Andy Sneap, najnoviji član na turneji jako lijepo odrađuje ritam gitaru, povremeno se uključuje i u solo dionice. Ian Hill, koji je od početaka benda konstanta benda, na pozornici se drži svojeg prostora, lijevo od bubnjara Scott Travisa. Ne eksponira samoga sebe, ali njega svirka je, mogli bi reći, čvrsta i postojana. Sve u svemu dobra postova i dobro odsviran nastup. Skoro pa pedeset godina stari bend i dalje žari na pozornici, a svojim iskustvom i popularnošću izgleda da će još dugo privlačiti brojnu publiku.
Living after midnight, rockin' to the dawn
Lovin' 'til the morning, then I'm gone, I'm gone

mantar 9801Petak, zadnji dan festivala, miješa se umor, radost, tuga i tko zna što još u glavama 12000 Metalheada svih generacija, rasa, nacija, frizura... Na velikoj bini u popodnevnim satima nastupile su Sisters of Suffocation, mladi benda s juga Nizozemske (Eindhoven). Ovaj žestoki death metal bend u svoje sestrinstvu ima i jednog brata, bubnjara Kevina. Ono što karakterizira ovo death metal sestrinstvo je pjevanje Els Prins – duboki i žestoki glas koji će vam zasigurno pobiti predrasude o žensko-muškom pjevanju. U kombinaciji s visokim krikovima, sve izgleda dobro i brutalno. Moglo bi sestrinstvo biti sve bolji i bolji band. Nakon Sisters of Suffocation, njihovi sudržavljani iz Amsterdama Death Alley zauzeli su svoju poziciju na Lemmyevoj pozornici. Meni osobno jako zanimljiva kombinacija glazbe izvedena izuzetno precizno. Opisati Death Alley glazbu je zahtjevno, ima tu proto-metala, čvrstog heavya, glama s puno progresive. Jako dobro. Duo Mantar iz Hamburga nastupili su na glavnoj bini nakon Death Alley. Opet nešto sasvim drugačije. Gitara i bubanj i to je to. Set bubnjeva nije postavljen frontalno, nego bočno, kako bi jedina dva člana benda mogli lakše komunicirati?! Zanimljivo, kažu da se ovaj stil metala naziva Sludge Metal, a to bi pak bila kombinacija doom metals, hardcore punk, industrijala i noisea.

myrkur 9656A onda američki Municipal Waste. Publika je skakala tijekom cijelog njihovog nastupa. U jednom trenutku pjevač Tony Foresta upoznao je publiku s pojmom „the waves of death“. Zahvalio se svim bendovima koji su promovirali wall of death i slične metal plesnjake i pojasno kako bi imali 'valove smrti' stotine fanova mora u istom trenutku biti u Crowd surfingui. Publika i osiguranje su prihvatili igru i uistinu u jednom trenutku je više desetaka fanova i fanica plivalo na publici. „Komunalni otpad“ i više nego dobro je pripremio publiku za „Kanibalov leš“. Cannibal Corpse su svoj set odradili, kao i uvijek, žestoko, brzo i energično. George "Corpsegrinder" Fisher sa svojim poznatim glavovrtom uz ostatak benda publiku su ostavili u polu-transu.
Na maloj bini (koja i nije tako mala) nastupili su i Attic. Ovaj njemački band predvođen karizmatičnim pjevačem Meister Cagliostrom odradio je odličan nastup. Cagliostrom je kroz cijeli svoj nastup pokazao svoje izuzetne vokalne sposobnosti. Pozornica, styling u Black Metal stilu, glazba onako pravi Heavy Metal, vidljiv je utjecaj Mercyful Fate. Od početka do kraja izvrstan nastup.
 
epica 9962Prije nastupa Epica započela je pomrčina punog mjeseca, astronomski fenomen koji je rijedak i koji se vrlo lijepo uklopio u ovogodišnje Metal Dayse. Uz to što je pomrčina mjeseca pri svom ponovnom pojavljivanju bio je krvav, tzv. krvavi mjesec. Ne znam je su li organizatori namjerno sve to namjestili baš u vrijeme Epice, ali ispalo je fenomenalno. Prisjetimo se samo stihova pjesme „A Phantasmic Parade“: „I can sense the eclipse is rising, showing the blood red moon, This time your mind will find a virtual phantasmic parade.“ Nažalost mjesec publici ispred bine i nije bio dostatno vidljiv, ali... Simone Simons je podsjetila publiku na ovaj rijetki astronomski događaj. Simone sa svojom Epicom su ispod krvavog mjeseca odradili standardno dobar nastup. Veliku binu zatvorili su finski Children of Bodom. Opet standardno dobro, pogođeni bend za oproštaj od Metal Daysa 2018.
 
Heavy metal festivali su nešto čudno, zanimljivo i relativno neuobičajeno. Čini se kako promotorima i organizatorima nije zarada jedini poticaj, cilj i svrha. Kao i sve čemu nije zarada jedina svrha, u čemu postoji i entuzijazam, ljubav prema onome što se radi te duboka uronjenost u ono što se radi, na kraju mora rezultirati kvalitetom. Metal Days je po svojoj veličini srednji metal festival, ali jedan od zasigurno najboljih u ovom djelu Europe, pa i šire. Prednost ovog festivala usporedo s drugima je fenomenalna priroda na mjestu događanja (rijeka Soča, šuma, zelenilo, plaže, brda...), izražena osjetljivost za zaštitu prirode (MD je dobio i nagradu kao najzeleniji festival), konstantno unaprjeđivanje festivala (svake godine na festivalu je nešto novo, poboljšano a sve vezano uz što kvalitetniji prijem publike), festival čije trajanje je ukupno sedam dana i to u radnom vremenu od 24 sata (tri pozornice + bar na plaži, jutarnji programi – yoga, masaža itd).
 
epica 9988Ove godine, kao i u posljednje tri organizirano je vjenčanje na plaži, ovog puta svoje bračne zavjete izrekao je par iz Južne Amerike i Bosne i Hercegovine. Ove godine je i line up, koji je brojio oko 130 bendova, bio jako dobro pogođen. Bilo je tu bendova za svakoga, svih metal žanrova i pod žanrova. Najupečatljiviji utisak s ovogodišnjih metal daysa jest globalnost odnosno bendovi sa svih strana svijeta i gotovo izjednačen broj muških i ženskih izvođača. Sedam dana čiste katarze i užitka u glazbi, koja nije samo glazba, već umjetnost, zapravo kultura za sebe. Najavljeni su i početni bendovi za 2019.: Hypocrisy,  Korpiklaani, Soilwork, Rise of the Northstar, Impaled Nazarene, Gaahls Wyrd, Alkaloid, Dornenreich...
Vidimo se na Metal Daysima 2019.! (B.Ć.)

metaldays 0150