Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

IMG 1195

Nakon grandioznog otvorenja 7. Dimensions festivala u pulskoj areni, veliko slavlje elektronske glazbe i plesa preselilo je u Štinjan gdje je oko napuštene utvrde Punta Christo na dvanaest pozornica nastupilo preko 150 izvođača predvođenih imenima kao Peggy Gou, Helena Hauff, Bonobo, Jon Hopkins, Nina Kraviz, Hunee, The Bug... Prije svega mora se istaknuti da nije lako napraviti festival ovakvih gabarita koji zrači obiteljskom atmosferom i isijava toliku pozitivu na svakom koraku, stoga ovom prilikom sve pohvale i respekt idu kako organizatorima, tako i divnim ljudima s kojima smo tijekom festivalskog ludila dijelili floorove.

Nakon što smo se smjestili u apartman koji doslovno nije mogao biti bliže festivalu, udomaćili se i krenuli u degustacije marčanskih vina i ostalih plodova zemlje istarske, došlo je vrijeme da se zaputimo prema ulazu. Nakon 10 minuta šetnjice dolazimo do upada, a on ukrašen raznim tablama obavijesti, između ostalog vrišti - "ZERO TOLERANCE TO DRUGS" I "POLICE DOG IN OPERATION". Odmah po dolasku, morali smo ispoštovati tradiciju i pretres dobrodošlice mogao je početi. Maksimalno ozbiljna i temeljita zaštitarska ekipa uronila je zdušno u naše ruksake, džepove, novčanike i tabakere u potrazi za narkoticima. Bez uspjeha i promjene izraza lica ekipa sa upada prosljeđuje nas dalje, a iz nove perspektive, pogled na upad otkriva nam da je malo podalje, s desne strane smješteno veselo društvo iz redova naše policije. Naši zaštitnici i čuvari sklada pod sloganom "Sigurnost i povjerenje" u funkciji inkasatora nestrpljivo iščekuju procesuiranje nekog od nesretnika koji nije uspio dovoljno dobro ili duboko sakriti svoj stash, jer stvarnu prijetnju mladim životima, redu i miru te kristalno čistoj ekonomiji treba instantuozno istrijebiti.

IMG 1037

Nakon kratke šetnje uzbrdo stižemo do, čini nam se, najvećeg floora na Dimensionsu pod nazivom The Clearing gdje nas dočekuje apokaliptični space funk izboj tročlanog mini-cirkusa imena The Comet is Coming. Iako smo na njihov nastup upali pred sam kraj, momcima je to bilo dovoljno da nam privuku pozornost svojom frenetičnom svirkom u kojoj se vrlo lako bilo izgubiti i nimalo lako je ignorirati. Neumoljivi Betamax Killer izlupao je svoj bubanj na svaki mogući i nemogući način dok su King Shabaka na saksofonu i Danalogue the Conqueror na synthu u pozadini radili na slojevitoj zvučnoj slici napadajući ekipu na flooru svim raspoloživim sredstvima. Vrlo nekonvencionalno, energično, psihodelično i plesno.

Podjednako naglo kao što su nam okupirali pažnju, The Comet is Coming završili su svoj nastup i pobrali simpatije polovično popunjenog Clearinga. Brojčano stanje na flooru publike ubrzo će se značajno i naglo popraviti , jer nepunu minutu nakon što su TCIC napustili stage, Petar Dundov već će preuzeti stvar u svoje ruke i krenuti sa svojim sat i pol dugim setom. Čim je Dundov zavrtio prvu traku, rijeka ljudi kao da se slila na Clearing, a njegov prepoznatljiv zvuk obrušio se na ledinu pod piramidalnom konstrukcijom stagea. Pretežno strana publika već je na samom početku njegovog seta odreagirala poprilično pozitivno i ta se, gotovo opipljiva atmosfera provukla kroz cijelo njegovo trajanje. Iako smo mi s ovih prostora na Petra već navikli, mora se reći da bi bilo izuzetno čudno da njegov nastup nije imao nekoliko stvarno upečatljivih momenata koji su na očigled odveli sve na flooru na neko izuzetno ugodno mjesto. Uz svoje prepoznatljive cirkularne pokrete rukama i povremeno pljeskanje, Dundov nam je priuštio korektan nastup i očito pokupio simpatije onih koji ga još nisu imali prilike vidjeti uživo.

DSC01726

Sa Clearinga smo požurili nešto malo poslije 2 ujutro kako bi uopće dobili dojam o prostornom razmještaju svega ostalog i ubrzo putom izbili na glavno raskrižje festivala, između Gardena, Voida i Moata. U tom momentu iz Moata su dopirali zvukovi teškog i utripanog miksa koji je Volruptus podmuklo zakuhao, gotovo potpuno popunjen Garden je okupirao Moodyman, u Subdub Areni su operirali The Bug i Mala, a Void je zaposjeo Kuniyuki. Kao što se može vidjeti, nije bilo lako odlučiti kamo otići u tom momentu, a mi smo se odlučili za Void i Kuniyukija s obzirom na njegov odličan nastup iz Mastersa prije godinu dana kada su dotični, Jogarde, Felver, Savage i E1 priredili nezaboravnu plesnu noć. I nismo požalili. Kuniyuki je uz minimalne, ali itekako efektne alternacije u ritmu i uz pomoć svojih prokušanih metoda sampliranja uživo, istovremeno jasno dotakao i angažirao publiku koji su s njime malo po malo nadograđivali ovu hipnotičku priču na Voidu. Sve je kulminiralo nezaustavljivom plesnom masom koju je Takahashi znalački modelirao kroz svoj set, a koja je, kad se ispod svega podvuče crta, plesala kako je on htio. Kuniyukiju veliki naklon i zahvala na još jednoj nezaboravnoj plesnoj etapi.

Nakon Voida put nas je nanio na Courtyard gdje je za nekih 50 ljudi Lady Blacktronica iz zvučnika lijevala potoke rozog vinila i šarene plastike. Ekipa na ovom malom flooru na rubu razuma, muzika poprilično tvrda, s obližnjeg Ballrooma pomalo kapaju izbezumljena lica koja kao da što prije žele izaći na zrak.. Čudna vibra na ovom skučenom mjestu, ali kome odgovara neka uživa. Mi smo odlučili nestati, a u prolazu smo okrznuli zvučnu sliku Nine Kraviz u Moatu koja je prilično tvrdo i beskompromisno gazila među zidovima okupljenu publiku. Taj se pristup ipak promijenio kada je u 04:15 preselila na Clearing, lagano, ali primjetno. Kako se ona preselila, mi smo lagano pobjegli prema apartmanu i zaključili sadržajnu prvu noć festivala gledajući zadnja svijetla iz daljine.

IMG 1259

Što se produkcije tiče, Dimensions se ne šali. Zvuk na svakom od stageova bio je fantastičan i na to se nikako ne može požaliti.
Druge večeri na upadu ogromna gužva, no nekom ludom srećom uspijevamo brzo proći put do provjere pipanjem. Ovaj puta samo lagani pretres reda radi i već smo unutra. Na Clearingu udaraju Azymuth i Marcos Vale, no mi produžujemo ravno do Gardena gdje taman počinje Peggy Gou. Kako smo čuli, Peggy je na jednom od onih party brodova bila odvrtila neki feel good set, međutim ovo što je dopiralo do naših uši ipak nije bilo tako bezazleno. Prepun Garden upijao je svaki Peggyn groove i bilo je očito da žena odlično čita publiku. Zanimljivim i odvažnim, eklektičnim izborom traka, Peggy se potvrdila kao uzbudljiv selektor, a njena izvedba pokazala se tehnički solidnom. Ni u jednom momentu nije gubila kontrolu nad situacijom i dala prve naznake da će žene ove večeri ukrasti show u Štinjanu. U određenom momentu njena seta shvatili smo da je počeo Jon Hopkins, pa smo odlučili potegnuti do Clearinga ne bi li ga ulovili. Jon je taman počinjao svoj set. Cijela čistina puna je ljudi i svi su instantno usisani. Hopkins je zbog problema tehničke prirode bio onemogućen odraditi live, no na sreću mnogih koji se se njegovom nastupu veselili, pristao je na DJ set varijantu i ipak nastupio. U sat i dvadeset minuta čovjek je potrgao ljude pred sobom puštajući većinski svoju produkciju nadahnutog techna, a Jon je uz to zavrtio još i Stephana Hinza, Rework , Four Tet... Njegov specifičan zvuk pogonjen samplovima koje sam snima i potom obrađuje ima tu organsku komponentu koju je teško ne primijetiti i ne prepustiti joj se. Stanje na flooru bilo je najbolje ogledalo Hopkinsovog nastupa. Rasplesana, nasmijana i prepuštena masa skače dok Jon reda Open Eye Signal, Colider i Everything Connected. Ova je etapa u vremenu bila jedna od najsvjetlijih točaka festivala. Čovjek je doslovno pokidao.

DSC01591

Čim je Jon završio svoj pet minuta produženi nastup, mi smo zbrisali prema Subdub Areni kako bi stigli uloviti bar nešto dub seta koji je od 02:15 tamo kuhao talentirani njemački Dj i producent Skee Mask prije nego Helenom Hauff stavimo šlag na tortu ove večeri. Skee Mask se ne boji zaroniti u zvučne i ritmičke eksperimente nakrcane masnim bas sekvencama uredno i vizionarski uspješno ostvarujući neočekivane momente koje samo majstorsko razumijevanje glazbe i zvuka mogu učiniti ostvarivim. Unatoč nezanemarivom broju ozbiljnih lica u mraku Subdub Arene, Skee Mask je pošteno prodrmao kako guzove okupljenih, tako i neke ustaljene koncepte zvučne arhitekture.

Do nekih 4 sata ujutro uživali smo u Subdub Areni, nažalost propustivši Detroit In Effect koji je u Moatu dobro pripremio teren za jedan od iščekivanijih nastupa ovogodišnjeg Dimensionsa - onaj hamburške kraljice prljavštine Helene Hauff. Instantna, suverena vladarica prokopa uz tvrđavu nemilosrdno je izgazila okupljene selekcijom pretežno acida i electra od kojeg se zaboravlja na bol u nogama, leđima, godine, neprospavane sate. Iz prve ruke imali smo priliku čuti i vidjeti zašto je Helena trenutno jedno od najuzbudljivijh imena na sceni dok je kirurški preciznim miksevima i prepoznatljivom selekcijom traka napadala prokop koji je pod njom popucao po šavovima. Zadnji atomi snage bili su uloženi u ozbiljno zajeban ples koji je u našim očima nekako najljepše iscrtao sliku ovogodišnjeg Dimensionsa - nema predaje. Po završetku seta Hauff je pobrala ovacije publike koja bi vrlo vjerojatno s njom ostala i cijeli sljedeći dan da je Helena imala priliku nastaviti svoj nastup. Bio je to svakako jedan od upečatljivijh setova odsviranih u Štinjanu ove godine.

IMG 1335

Na povratku prema apartmanu putem nailazimo na 5 tajnih agenata koji u civilu stoje poredani u vrsti pored parkirane marice i vatrogasnih kola. "Du ju vant tu baj som doup?" Reko: "dečki, možemo i na hrvatskom i ne hvala". Momci su se stvarno potudili da prikriju svoje stvarne namjere. Što su i tko su moglo se shvatiti i prije nego što su progovorili sa udaljenosti od 10 metara. Nakon seta koji je Helena odvrtila, ja stvarno ne znam tko bi trebao išta osim zagrljaja, a bojim se da momci nisu bili raspoloženi za iskaze privrženosti.

Subota je nakon petka svanula tek popodne i to sa ozbiljnom dozom gorčine, jer bio je to naš zadnji dan na festivalu. Nedjelja je zbog poslovnih obaveza značila povratak kući i propuštanje cijelog jednog dana festivala koji je na svoj zadnji dan nudio još brdo kvalitetnih izvođača među kojima je bio i Bonobo sa allnighterom, Peanut Butter Wolf, Palms Trax... No što je tu je.

DSC01772

Subotu smo zapravo započeli dosta kasno zbog nevremena koje je danima prijetilo Sjevernom Jadranu. Pokušali smo rano startati i završili na Beach stageu gdje je svoj kasnopopodnevni set vrtio Palms Trax. Summer vibes, kokteli od litre, 4 palme, i floor prepun rasplesane ekipe nasmijanih lica. Unatoč određenoj, osobnoj averziji prema klasičnim feel good zvucima, Palms Trax je na plaži napravio pravu ludnicu zaoštrivši i zamračivši svoj set kako se primicao kraju. E sad, što bi bilo da taj kraj nije odredila grmljavinska oluja, nikad nećemo saznati. Kiša je počela i do sekundu prije prekrcan floor munjevito se ispraznio. S obzirom na blizinu apartmana, vratili smo se natrag ne bi li dočekali prestanak nevremena. I dočekali smo ga nešto nakon ponoći. Po povratku na mjesto održavanja festa, Dimensions je postajao sve luđi, bez trunke negativnih konotacija. Gledati kako se ekipa kroz dane postepeno sve više opušta bilo je u najmanju ruku zanimljivo, a prema našem iskustvu kulminacija se desila već poprilično rano te subote kada je stigao red da nastupi Hunee, doduše, zbog vremenskih nepogoda, u značajno izmijenjenom terminu. Na očigled, čovjek je predano i iskreno uživao u svom izboru traka plešući za pultom luđe nego mnogi na flooru. Kako je vrijeme prolazilo, njemu bilo sve zabavnije i bolje, a muzika je postajala sve bizarnija. U momentima kada se u njegovom miksu počeo dešavati, namjerni ili slučajni, potpuni raspad sistema, više ništa nije bilo jasno niti imalo veze jedno s drugim, a party je potpuno poludio.Treći je dan festivala i to se na ljudima može jasno vidjeti, a i na atmosferi osjetiti. Dimensions je postajao sve nadrealniji, neispavanost, umor, konstantno prijeteće nevrijeme i ostali faktori postepeno su, ali sigurno utjecali na kolektivnu svijest. Što je Hunee odlazio dalje u nebulozu, to je publika postajala sve sretnije rastrojena i plesala sve zanimljivije za oči. Nakon što je sve bilo gotovo, mnogi su ovaj nastup opisivali kao jedan od highlightsa festivala. Što jest jest, ludilo ovakvog tipa nije baš često. Nismo se mogli oteti dojmu da se Hunee zabavio najbolje od svih koji su nazočili njegovom nastupu.

IMG 0993

Kada smo se našli pred Moatom, baš je danska producentkinja i Dj Anastasia Kristiansen ponovo dizala pakao svojim izborom mobilizirajućeg techna, dovoljno prljavog da potakne rast razine adrenalina, no ponešto profinjenijeg nego što smo mogli čuti od recimo, Hauff. Skee Mask je svoj drugi nastup na ovogodišnjem Dimensionsu održao na The Stables kamo smo se zaputili ne bi li još jednom bacili uho na njegov izbor muzike. Iako je, naravno, ovog puta servirao na technu baziran, potpuno drugačiji izbor muzike nego u svom dub setu, njegov jednostavno drugačiji pristup i shvaćanje konstukcije muzike opet su došli do izražaja. Lijepo je tu i tamo naletjeti na nekoga čija percepcija glazbe i načina na koji različite trake međusobno korespondiraju odskače od uobičajenog. Takvu crtu je dan ranije na momente demonstrirala i Peggy Gou, kao i Alessandro Adriani u četvrtak.

Zapažen nastup odradila je i srcu nam draga Sonja Moonear koje se s nostalgijom rado sjećamo sa davnog nastupa na Minimal Safety iz 2004. kada je u nikad prežaljenom Safehouseu odvrtila jedan od onih setova koji ne izlaze iz glave ni nakon 14 godina. Eto, 14 godina kasnije ponovo slušamo Sonju Moonear na Dimensionsu i naše zadovoljstvo ne može biti veće. U njenom nastupu koji se iz tech housea šaltao u techno i nazad, uvjerili smo se da ovako dugo sjećanje na njen set iz prošlosti nije slučajno. Žena došla, ubila, izdominirala i otišla, a mi smo prepuni utisaka posljednji put krenuli prema apartmanu i završili ovogodišnju priču iz Štinjana.

DSC01763

Moramo spomenuti i neke također zapažene nastupe kojima nažalost nismo imali prilike nazočiti, no na našu sreću, od dragih nam prijatelja dobili smo iscrpne izvještaje pune pozitivnih utisaka. Ludilo na floorovima, prema predaji, priredili su i Lee Gamble, John Talabot, Mala i Bonobo koji je svoj set od 7 sati odvozio u nedjelju.

Kad se podvuče crta ispod svega, Dimensions je u svojoj sedmoj inkarnaciji briljirao. Iskustva su mahom pozitivna i bili bi ludi da se sljedeće godine ne vratimo u Štinjan. Odlična atmosfera, divni ljudi, prekrasan ples i jako puno dobrih vibracija. Hail Dimensions.