Kao najveća zvijezda večeri drugog dana 14# INmusic festivala najavljen je engleski rock-band „Suede“. I premda je starijim generacija vjerojatno bilo dovoljno odgledati „Garbage“, rock-zvijezde iz sredine devedesetih, ovdje je na „Main Stageu“ došlo do okupljanja u podjednakom, možda čak i većem broju.
Osnovani su u Londonu davne 1989. godine, a glazbeni znalci ih žanrovski svrstavaju u različite pretince: „alternative rock“, „britpop“, „glam rock“ i „art rock“. Osobno, rekao bih da su najbliže „britpopu“, ali što bi rekao Shakespeare: „Ruža bi jednako mirisala i pod nekim drugim imenom“, tako da je potpuno svejedno u što ih svrstamo. Bitno je da su instrumentalno kvalitetni, tekstualno dobri i vizualno zanimljivi. A oni sve to jesu.
Kao bend, djelovali su gotovo u kontinuitetu, s jednim kraćim razdobljem prekida/hibernacije od 2004. do2010. Do sada su snimili osam studijskih albuma: „Suede“ (1993.), „Dog Man Star“ (1994.), „Coming Up“ (1996.), „Head Music“ (1999.), „A New Morning“ (2002.), „Bloodsports“ (2013.), „Night Thoughts“ (2016.) i „The Blue Hour“ (2018.). S obzirom da imaju sad već staža, mnogi bendovi ih ističu i kao svoje uzore (primjerice „Bloc Party“, „The Long Blondes“ i drugi). Upravo su na europskoj turneji koja obuhvaća Španjolsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Poljsku, Njemačku, a pri tome su i po prvi puta nastupili u Hrvatskoj.
S nastupom su započeli u 23.20, na glavnom stageu, pred više tisuća okupljenih koji su veselo gacali po jarunskom blatu. Nastup su otvorili lijepom pjesmom "As One", gdje nam pjevač govori da je „plavooki dječak koji će trpjeti ravnodušnost…“. Ali ravnodušnosti nije bilo, jer okupljeni su se vrlo brzo bez ustezanja prepustili glazbenom uživanju. Peteročlana postavu koju predvodi frontmen, pjevač i nositelj nastupa Brett Anderson, sačinjavala je još i ritam sekcija (Simon Gilbert – bubnjevi i Mat Osman na basu), te dvojica gitarista Richard Oakes i Neil Codling, koji je povremeno svirao i klavijature. I dok se pjevač gibao po stageu podsjećajući pomalo na Micka Jaggera, momci su marljivo svirali, a na video zidu projicirale su se vizualno vrlo atraktivne fotografije koje su dopunjavale igru reflektora. S obzirom da se radilo o „Main Stageu“, s obje strane su se nalazila dva velika video zida koja su prenosila događaje s pozornice. Premda je publika mogla uživati u Brettovom potpuno predanom nastupu s obzirom da je vrlo često ulazio među prve redove publike. Pjesme su se izmjenjivale, publika je posebno toplo reagirala na „Life A Golden“ (koju je posvetio svom sinu) i „The Drowners“. Osobno me se dojmila „The Two Of Us“, izuzetno efektna s mnogo basa, promjenama ritma i učinila mi se kao vrhunac ovog koncerta, ali također i pjesma „Sabotage“ s parajućom gitarom koja je u kontradikciji s teškim ritmom kojom je skladba popraćena.
Pozdravi i pričica s oduševljenom publikom intenzivirala se nakon pjesme „Can't Get It Enough“, a u dijelu pjesme „Animale Intrate“ osjetno je bilo sveopće oduševljenje uz pjevanje, što je dodatno pojačao intimistički pristup kada je pjevač uzeo akustičnu gitaru na pjesmi „Wild Ones“.
Svirali su kvalitetno, čvrsto, u okviru zadane satnice, bez tehničkih poteškoća, a za bolje poznavatelje i izuzetno emotivno. Odsvirali su i dva bisa, tako da možemo reći da je bend uistinu dao sve od sebe. Pri sljedećem dolasku u Zagreb ili Hrvatsku, „Suede“ će svakako imati još i više publike.
Setlista:
As One
Outsiders
We Are the Pigs
So Young
Metal Mickey
Killing Of a Flesh Boy
The Two Of Us
Life Is a Golden
The Drowners
It Starts And Ends With You
You And Me So Crazy
Sabotage
Can't Get It Enough
Trash
Animale Nitrate
Wild Ones
Beautiful Ones
Bis:
She's In Fashion
New Generation
