Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

mm

Sve zamjećenija kantautorica Mary May na krilima hvaljenog i Porinom nominiranog debi albuma "Things You Can't Put Your Finger On" po prvi put stiže na malenu pozornicu u Berislavićevoj 13 - na Akustiku u Rockmarku! Kako imamo običaj izvođače na Akustici predstavljati u našoj rubrici 7 presudnih, tako je i ovoga puta slučaj. S velikim zadovoljstvom predstavljamo vam 7 presudnih Mary May!

Alanis Morissette - "Jagged Little Pill" (1995.)

Prvi album koji sam u životu kupila (zajedno s Bad od Michael Jacksona i Burry The Hatchet od The Cranberries) u četvrtom osnovne, na svetoj kazeti : )
Album koji i danas kad preslušam, znam sve stihove napamet, ozarim se jer ga je napisala cura od 19 godina - takvo remekdjelo, pozadina jednog razdoblja u povijesti... Njoj dugujem i engleski vokabular, jer za razumjeti njene pjesme sam se itekako morala potruditi kopajući po rječniku...

Sublime - "40 oz To Freedom / Sublime" (1992.)

Bend koji sam prvi put čula krajem osnovne škole, a slušala ga intenzivno narednih 10 godina. Ovi albumi su ska klasici, a Sublime majstori sempliranja i slaganja melodija i atmosfera koje te prate forever.

George Gershwin - "Porgy And Bess" (1935.)

Kraj srednje škole, sudjelovala sam u postavljanju ovog djela na jednom pjevačkom seminaru, ali kako sam se užasavala pjevati solo, pjevala sam u pozadinskom zboru sastavljenom od nas par trtaroša, Uz Summertime (koji je, btw, i Sublime savršeno semplirao u istoimenoj pjesmi), najviše su mi se urezale Oh Lawd I`m On My Way i My Man`s Gone Now. Savršenstvo.

Live - "Mental Jewelry / Throwing Copper" (2010.)

Osim toga što mi je Ed Kowalczyk jedno vrijeme studiranja bio simpatija, heheh, ovi albumi su, opet, napisani od strane benda čiji članovi su tada imali nježnih 20 godina, a tekstovi se temelje na učenjima meni najdražeg filozofa Jiddu Krishnamurtija. Edov vokal je naširoko cijenjen, glazba je prekrasna (poslušajte Mirror Song i zahvalite mi kasnije), a albumi su prošli ispod radara šire mase, no svejedno zauzimaju značajno mjesto kod poznavaoca glazbe. Ako sam dobro pohvatala sve, heh. Nije nešto popularno navoditi ovaj bend jer su s kasnijim albumima malo prekardašili u svim smjerovima, ali zbog ovih albuma, ma i samo zbog bilo koje pjesme s ovih albuma, zaslužuju moj vječni respect.

Tricky - "Maxinquaye" (1995.)

Pred kraj faksa sam preko Massive Attacka naišla na ovaj Trickyjev album iz 1995. Remekdjelo bez premca, genijalna produkcija - imaš osjećaj da je album snimljen ležečki, jednom rukom i uz pomoć soundova koje samo on može složiti da tvore smislenu cjelinu, van vremena i prostora. Poslušajte ga sada i recite da ne zvuči kao nešto snimljeno 2035.

Jeff Buckley - "Grace" (1994.)

Hvala Facebooku jer sam na feedu frendice s faksa vidjela pjesmu Grace s istoimenog albuma (hvala Mia!). Znate ono kako pamtimo što smo radili, gdje smo bili kad se dogodio neki značajan događaj, tipa rušenje Twin towersa i sl... E pa tako ja pamtim dan kad sam prvi put čula Jeff Buckleya. Sljedeća tri mjeseca sam slušala isključivo njega, gledala svaki intervju koji postoji na internetu i čitala samo o njemu (malo psycho, ali šta sad :). Album za ponijeti u grob sa sobom. Nemam dovoljno riječi za nahvaliti ga kako spada.

Linda Perhacs - "Parallelograms" (1970.)

Linda Perhacs, zubarska tehničarka koja je zbog ljubavi ostala kod kuće sa suprugom, umjesto da je otišla na turneju sa svojim prvim albumom promovirati ga po Americi. Žena je ili imala svoje prioritete, ili je njen diskograf zakazao s promocijom, no, njen debitantski album zvuči kao da ste stali pod slap i slušate njegovu tisućljetnu priču o svemu što je bilo, što jest i što će biti. Pa sad vi procijenite vrijedi li ga poslušati.