Review
Grčka je poznata po mnogim stvarima. Kao kolijevka zapadne civilizacije i rodno mjesto demokracije, zapadne filozofije, Olimpijskih igara, zapadne književnosti, političke znanosti, velikih znanstvenih i matematičkih načela, u posljednje je vrijeme u vijestima zbog svoje teške ekonomske situacije. Ono što je manje poznato jest da Grčka ima jednu od najbogatijih i najraznovrsnijih metal scena u svijetu. S više od tisuću aktivnih grupa trenutno, grčka scena konstantno stvara novu i uzbudljivu glazbu. Ovo je najvidljivije u žanru black metala kojega su Grci uspješno prenijeli iz zimom okovanih šuma sjevera na sunčane obale Egejskog mora dajući mu dozu originalnosti i uvrnutosti, ali pritom ne umanjujući žestinu i uvjerenje glazbe.
Osnovne su odlike grčke black metal scene potpuna predanost okultnoj umjetnosti te velika isprepletenost njezinih članova jer vrlo je često jedna osoba aktivna u više grupa u različitim ulogama. Acrimonious se u tome pogledu ne razlikuje od ostatka scene. Idejni pokretač grupe Cain Letifer, koji je sudjelovao u radu grupa poput Serpent Noir i Acherontas, osniva Acrimonious kao svoj glavni projekt 2003. godine. Nakon izdanih demo snimki te dva EP-ja u prvih nekoliko godina, 2009. izdaju svoj prvi album “Purulence”, no pravi uzlet grupa doživljava drugim albumom “Sunyata” iz 2012. kad se Letiferu priključuju Semjaza, poznat iz svoje grupe Thy Darkened Shade, i bubnjar C. Docre. Nakon pet godina, napokon u 2017., grupa izdaje svoj treći album pod nazivom “Eleven Dragons”.
“Incineration Initiator” otvara album poput sveobuhvatnog oka koje se budi u dvorani odjeka tkajući slojeve melodija u najfiniju tkaninu na kojoj će biti naslikana najljepša posveta Sotoni koju je svijet vidio. I zaista, ako se tko ne rodi nanovo iz vatre i duha ovoga albuma, ne može ući u kraljevstvo Sotonino. Pjesma eksplodira nakon treće minute u vihor rifova nošenih fantastičnim Semjazinim basom i otrovnim Letiferovim vokalima. “The Northern Portal” ubrzava stvari i prelijeva se na ovaj svijet poput nezaustavljive demonske vojske koja je došla iskorijeniti prijevaru s ovoga svijeta. “Damnation’s Bells” i “Satariel's Grail” ne pokazuju znakove posustalosti i gore kroz mrak ovoga svijeta poput svjetionika koji pokazuje put dušama koje su s ravne staze skrenuvši zalutale. Ovdje grupa odlučuje usporiti i s “Elder of the Nashyim” stvara pjesmu koja ima sve odlike budućeg klasika pokazujući kako se uspješno uvlači potka heavy metala 80-ih u crnu osnovu grupe što je i osobina albuma u cjelini. Lagani melankolični uvod s jedva čujnim šaptom prelazi u fantastičnu melodiju koja kroči uzvišeno kroz napuštene dvorane i u svojoj grandioznosti nosi pjesmu prema eksplozivnom finalu što kompozicijski priziva jednu “Hallowed Be Thy Name”, samo propuštenu kroz prizmu tamne energije.
“Kaivalya” je kratki instrumental koji dijeli dvije polovice albuma i služi kao najava čudovišne “Qayin Rex Mortis” koja nas vodi u audijenciju k prijestolju kralja mrtvih rifovima oštrim poput krune od trnja i od ovoga trenutka album više ne popušta u intenzitetu. “Ominous Visions of Nod” nastavlja u mahnitom ritmu kovitlaca gitara koje se probijaju kroz kriptičke tekstove prepune stare magije zaboravljene na ovome svijetu. “Stirring the Ancient Waters” pojačava taj osjećaj krećući se poput neke drevne zvijeri koja skida sa sebe okove tisućljetnog sna, skupljajući snagu za ponovni uzlet. “Litany of Moloch’s Feast” samo prividno usporava posvećujući svoju molitvu mračnoj utrobi zemlje nastavljajući se bez prekida na posljednju “Thaumitan Crown” koja završava album jednako veličanstveno kao što je i počeo.
Ovaj album svakako predstavlja izazov sa svojih 66 minuta trajanja, no ovih jedanaest pjesama pali zemlju oko sebe snagom svoje unutrašnje vatre poput jedanaest zmajeva iz naziva albuma i daju pažljivom slušatelju puno razloga za ponovno slušanje. One se ne mogu oboriti čeličnim ni ledenim kopljima i svakim se novim slušanjem uzdižu poput krilatih zvijeri u visine nedohvatljive većini drugih grupa. Na kraju nam preostaje samo reći da je ovaj album apsolutni trijumf i jedan od najboljih metal albuma ove godine. Preporučujemo!
Boris Čičovački
