Analogue

Najnoviji album naziva Analogue servira nam same delicijie proizašle iz radionice najpoznatijeg Norveškog trija na svijetu. Pjesme su pažljivo producirane i aranžirane i izvedene ozbiljno i na razini koja dolikuje velikanima njihova kalibra. Sam početak albuma bez imalo susprezanja nameće stav koji jasno daje do znanja da s ovim momcima i nakon 20 godina nema šale. Nije rijedak slučaj sa nekim bendovima da upravo najkvalitetnije pjesme stave na sam početak kako bi zainteresirali slušatelja i privukli njegovu pažnju, a nakon toga kvaliteta pjesama, glazbe i cjelokupnog raspoloženja sve više stagnira kako se album bliži svome kraju.

Nakon što album počne sa vrlo dobrom Celice koja ima sve, ritam, vibru, dušu i srce pomislio sam kako će se maločas navedeni primjer ponoviti kod ovog albuma i da će nakon uvodne dvije tri skladbe kvaliteta početi drastično opadati. Naravno da sam uzeo u obzir i fakt da je uvodna stvar prvi singl skinut s albuma i da kao takva mora imati sve maločas navedene karakteristike. Međutim ugodno sam se iznenadio kada je album krenuo dalje, kada su se počele redati krasne laganice Cosy Prisons, Birthright i Over The Treetops, zatim Crosby, Stills, Nash & Youngovska A Fine Bluo Line te zagonetno destruktivna Make It Soon u kojoj album dolazi do svog vrhunca u snažnim rifovima gitare. No Make It Soon ne zatvara album iako ga dovodi do vrhunca. Pjesme White Dwarf i The Summer Of Your Youth na logičan način zaključuju album i umiruju tenzije.

U posebnom izdanju albuma kao zaseban dodatak dolazi DVD o kojem vam ne mogu ništa reći jer ga nisam imao prigode pogledati, ali sam zato imao priliku igrati se sa desktop playerom koji možete pokrenuti na vašem računalu, a koji sadrži screensavere, info odjeljak, spot pjesme Celice, i još mnogo interesantnih stvari.

 

Ovo izdanje u svakom je slučaju jedno od njihovih ponajboljih ostvarenja uopće s kojim su se ponovno uzdigli nakon nešto slabijih prethodnika i pokazali od koga su bendovi kao što je Keane učili svoj zanat...