Bare Bones

Ovaj proslavljeni kanadski rocker ima sve osim ugleda istinske rock zvijezde kod rock enciklopedista i dežurnih rock dušebrižnika. Uz slovu, fanove, pare, dvije jednako uspješne umjetničke karijere: glazbenu i fotografsku i najbolje komade (navodno je bio i ljubavnik Lady D nakon njenog razvoda od Princa Charlesa, hodao je s proslavljenom australskom manekenkom Elle McPherson, a navodno mu ni Nicole Kidman nije mogla odoljeti ....bla bla...trač, trač...) - nigdje nećete njegovo ime naći uz navode bitnih rockera i albuma. Djelomice je to zato što je njegov opus klasična rock'n'roll shema, sve su njegove pjesme klasični rock standardi koji ne pomiču granice glazbe, niti imaju nešto bitne za društvo ili intelektualne ili opaljene tekstove. Ali zato pomiču brojku koliko je nekog singla prodano i kad je koji zamijenio kojeg na listi najprodavanijeg i slično. Normalno je da onda rock kritičarima koji teže "višoj umjetnosti" to ne odgovara.

 

A prava je istina da za dobru rock zabavu i raspoloženje, pa i romantičnu večeru, nema ništa bolje od klasičnog rock standarda ili balade pa ako su oni k tome i hiper komercijalni - zašto da ne?

 

Adamsa obilježava jednostavnost u svemu i u tome je izuzetno drag. S druge strane baš ta hiper jednostavnost uz pomalo neobavezni glazbeni opus i specifičan, pomalo opori i nakon dužeg slušanja zamarajući glas rezultira da ga mnogi "ne šljive".

 

Dugo je vremena prošlo od kada je mladac iz Kingstona počeo probijati granice Kanade s Summer of '69, s razlogom oduševio rock'n'rock baku tada u naponu svoje slave - Tinu Turner koja ga je povela sa sobom na svjetsku turneju i ...ostalo je povijest. Doslovno.

It's only love i danas je jedan od boljih žešćih rock dueta. I ništa lošije ne zvuči u posve akustičnoj verziji kakve nam Adams donosi na ovom live albumu, naime ovo je akustični live album.

 

Jedini "ozbiljan" album koji je Adams napravio, ali tim putem nije nastavio jer album nije shvaćen u vrijeme kada se od Adamsa očekivalo standardno rockanje i veliki hitovi, bio je Into the Fire od kojeg i na ovom albumu nema nijednu pjesmu. 

 

Kada pogledate Adamsove setliste pa tako i ovu, to je sve hit do hita, toliko ih ima da ne možete biti neimpresionirani i istovremeno "bored" - da Adams stavlja u setliste samo nekoliko nehitoidnih, ali kvalitetnih pjesama - digao bi sam sebi ljestvicu koju smo spominjali na početku.

Ovako, to je samo akustični pregled Adamsovih top lista zadnjih 20-tak godina. Što sve u svemu ne mora biti loše. Na Bare Bones mi se apsolutno izdvajaju: blues broj koji je napisao za Raya Charlesa, ali mu ga nije stigao dati - Right Place, zatim vječna Please forgive me, You've Been A Friend To Me i začuditi ćete se, slatkasta Cloud Number 9 i to zato što je u akustičnoj verziji upravo ono što je u svakoj pjesmi najvažnije - odlična melodija. 

 

Ne treba zaboraviti i činjenicu da je Adams vrlo zabavan izvođač, pošten i kvalitetan glazbenik i da mu publika doslovno "jede iz ruke" što je sjajno čujno na ovom albumu pa je i u tom pogledu cilj postignut. Gledala sam ga s oduševljenjem u Ljubljani prije par godina i malo mi je glupo da iako je često na turnejama ove krajeve dosta zaobilazi.

 

Iako je Bare Bones album prije svega album za njegove najprivrženije fanove, ovo je također i odličan album za preslušati informativno čak i ako vas Adams ne zanima previše. Dobijete odličan dojam što možete očekivati na njegovom koncertu kada je u punom sastavu s pratećim bendom.

 

Što god vam rock kritičali "njorkali" (op.a. gunđali) o njemu, ako imate prilike otiđite na Adamsov koncert jednom u životu. Dobro ćete se zabaviti a na kraju zaključiti da ste pola pjesama i sami zborno otpjevali.

Anastazija Vržina