MC
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Dust Bowl

Bookmark

Data

Released Ožujak 2011
Format Albumi
Vrsta / Blues rock / American Trad Rock
Dodano Četvrtak, 07 Travanj 2016
Žanr Blues
Length 1:03:00
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2011
Država SAD
Etiketa J&R Adventures
Catalog Number PRAR93138
Edition details objavljeno: 22.3.2011.; producent: Kevin Shirley
Tags Joe Bonamassa Kevin Shirley J&R Adventures

Review

Prošla je godina dana od zadnjeg studijskog albuma Black Rock sjajnog gitarističkog čarobnjaka Joea Bonamasse. Sada je pred nama novi studijski album Dust Bowl, kojeg od 22. ožujka 2011.godine možemo naći u slobodnoj prodaji. Izdavačka kuća Provogue Records odnosno J&R Adventures za europski dio svijeta pobrinuli su se da svi dobiju svoj primjerak ovog odličnog i vrlo interesantnog albuma.

Nakon velike količine albuma, ogromne količine DVD materijala sa njegovih koncerata, teško je biti objektivan i pronalaziti nešto što valja potencirati. Album Dust Bowl je trinaesti odnosno deveti album po redu, kojeg preko njegove izdavačke kuće J&R Adventures i menadžera Roy Weismana objavljuje izdavačka kuća Provogue Records u Europi. Isto tako ovo je već šesti album kojem je producent Kevin 'Caveman' Shirley (radio sa Led Zeppelin, Aerosmith, Black Crowes, Black Country Communion o.a.). Sve ovo ukazuje da je briljantni Joe Bonamassa ušao u određenu konstantu, koja iz albuma u album fascinira svojom izražajnošću, snagom i kvalitetom. Ono što me pomalo osobno smeta je njegovo možda pretjerano insistiranje na evidentno tvrđem zvuku.

Ako je… a je …iz svih mojih ranijih tekstova razvidno da je upravo Joe Bonamassa (rođen 08.svibnja 1977.godine o.a. ) moj favorit osobito kada se misli na 'mlađu' generaciju blues glazbenika. Ako se uzme u obzir činjenica; da je sa svoje nepune 34.godine života uspio realizirati mnoge važne i nedvojbeno vrlo bitne stvari o kojima, neki glazbenici mogu tek samo sanjati.

Priznajem, da je prethodni album pomalo razočarao zbog možda, meni osobno prenapadnog korištenja grčkih etno elemenata. Njegovo druženje sa bas gitaristom - Glenn Hughesom (Deep Purple, Black Sabbath, Trapeze), bubnjarem- Jason Bonhamom, (Led Zeppelin, Foreigner), sinom legendarnog John Henry Bonhama i klavijaturistom - Derek Sherinianom (Dream Theater, Billy Idol, Alice Cooper) u projektu nazvanom Black Country Communion, kao da su malo otupili ili umanjili njegovu bluzersku stranu. Mada, osobno volim kada ljudi istražuju i traže se u novim glazbenim stremljenjima, što se Joea tiče držim da mu to ne stoji baš najbolje.

Potajno sam se nadao da će ovaj novi studijski album dati neki povratnički doprinos cijeloj priči i čini mi se da je upravo to na tom tragu. I opet, glazbenici poput Joea mogli bi ipak cijeloj formi dati snažniji i znakovitiji danak ili doprinos.

Dust Bowl je album koji kao da u sebi skriva bezbrojne do sada neoslobođene tonove, prizvuke psihodelije iz najboljih dana pop & rock evolucije. Već u naslovnoj skladbi Joe kroz gitaru oslobađa apsolutno sve ono što su brojni velikani gitare činili i potencirali u svojim najboljim danima. Svojom mladošću ali i zrelošću Joe doslovno secira svaki glazbeni fragment i potom ga pridružuje i spaja i daje mu potpuno novi smisao.

Bez obzira na sve, očevidno je da Joe u svom glazbenom izričaju i doslovno staje na loptu, te da njegova svirka postaje temeljitija, njegove ideje su znatno kompaktnije i osjeća se njegova težnja da mu kompletan gitaristički zvuk bude što bliže onome što danas rade npr. glazbenici poput Eric Claptona i John Mayalla. Osobno, cijela ta njegova 'furka' i težnja odgovara mi iz više razloga, no, ono što je najvažnije je njegova određenost prema glazbi a ne stremljenje da sve bude dovoljno glasno, jako i energično. Činjenica je da gledajući unatrag glazba Joe Bonamasse ima daleko snažniji prizvuk, odnosno da kao takva puno jače naginje na onu stranu njegovog rada u Black Country Communion. S druge pak strane skidam mu kapu kao jednom od priznatijih glazbenika i gitarista novije blues generacije. Joe i njegov band donose nam mnoštvo čiste, nepatvorene i osjećajne glazbe, koja se definira kao blues, rock, rock n' blues, ali tko tome pridaje ikakvu važnost; kako se titulira i zove takva glazba… glavno da je to glazba od koje vam se ježi koža.

Dust Bowl je zapravo još jedan značajan korak naprijed u glazbenom smislu, težnja za suradnjama i ovaj puta donosi dojmljivu kombinaciju prljavih, blues tonova ako ne baš kroz sve skladbe onda , svakako u većini osobito u onom temeljnom smislu. Suradnja sa odličnim John Hiattom i Vince Gillom,svakako dominiraju albumom ali niti ostatak nije za baciti, dapače!

Nakon što sam prije više godina po prvi puta slušao ovog mladog glazbenika, bilo mi je jasno da se od njega može očekivati …. izuzetno puno. Svojim studijskim ali i live albumima Joe Bonemassa permanentno potvrđuje svoju određenost ka beskompromisnom rock ‘n’ bluesu. Svi oni koji vole ovu vrstu glazbe moraju se oduševiti sadržajem ovog albuma Dust Bowl. A osobno tu bih istaknuo sljedeće pjesme: Slow Train, psihodelična naslovna Dust Bowl, Tennessee Plates (feat. John Hiatt), The Meaning Of The Blues, Black Lung Heartache, briljantna You Better Watch Yourself ,narastajuće The Last Matador Of Bayonne, No Love On The Street i Prisoner, The Whale That Swallowed Jonah, hard rockerska Heartbreaker (feat. Glenn Hughes), nadahnuta Sweet Rowena (feat. Vince Gill), pa,da …naravno… sve su tu. To je i jedino ispravno!

PREPORUKA:
Joe Bonamassa jedan je od onih glazbenika, koji traže svoj glazbeni izričaj u glazbi velikih i legendarnih gitarističkih majstora , no povrh toga svojoj glazbi dodaje još i veliku količinu svojih, originalnih glazbenih i aranžerskih ideja. Kompozicijama daje svoj štih i na taj način stvara glazbu, koja plijeni pozornost svekolike rockerske, ali i bluzerske publike diljem svijeta. Album Dust Bowl je izuzetna pjesmarica gdje se očituje sva glazbena raznolikost i širina ekspresivnog i nadasve odličnog glazbenika i gitariste Joe Bonamasse.

Na kraju evo što sam Bonamassa kaže, citiram: 'This is the best album we’ve ever done,I’m finding more inspiration in storytelling in my 30s, in writing songs that are about something more profound than ‘my baby left me.’ I like albums that are made with the right intentions and sound organic and a little rough around the edges, like a great band playing live in the room, and that’s what we accomplished with Dust Bowl.'

Mladen Lončar - Mike

Hits 1281
Black Rock « Black Rock Joe Bonamassa Albumi Kronologija Driving Towards the Daylight » Driving Towards the Daylight

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Dalmatinsko jugo i akustična Vlatkova rapsodija


freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture