Pustinjom

Review

Pančevački By-pass je stasao sredinom turbulentnih devedesetih godina prošloga stoljeća. Samo u ime toga, svakome tko se namjesto ludilu i čemeru okrenuo muzici treba stisnuti ruku i čestitati. U periodu od sada već gotovo dvadesetak godina postojanja, "Pustinjom" je tek drugi album koji si izbacili nakon debitantskog izdanja "Psychoactive" iz 2000. godine.

Muzički funkcioniraju u okvirima onoga što staje pod zajednički nazivnik "alternativnog metala", a Tool se nazire iz svake pore ovog albuma koji sadrži 11 pjesama uključujući i uvodni instrumental. Prilikom prvih preslušavanja ovog izdanja, primjetio sam kako imam(o) problem s koncentracijiom, album i ja. On nedovoljno uvjerljiv da me drži zapetim, a ja nedovoljno zainteresiran da se zalijepim. Na način kako je znatiželja ubila mačku, tako mi se čini da je kompleksnost i pretencioznost te pokušaj da se napravi nešto "veliko" ubila "Pustinjom". Ovakav pristup ploči treba priču, jaku priču kao pozadinu, a ja (što je sasvim subjektivan dojam), ja je ne vidim. Iza bogate muzičke pozadine u kojoj se između gitarskih rifova provlače klavijature i sampleovi, nalazi se lirika prepuna metafora kojima vokal Ivan Ristanović pokušava udahnuti epski i mistični prizvuk, ali bez pretjeranog uspjeha i odmaka od očitog uzora Maynarda. Za očigledni primjer poslušati naslovnu stvar i "Ništa nije večno".

Da nije sve tako sivo, može se čuti kroz pjesmu "Nedelja" koja ne pati od sindroma "veći i od sudbine", napose u segmentu lirike, a Ivan na trenutke zvuči kao netko tko doista vjeruje u to što pjeva.

Sudeći po redovima iznad, može se zaključiti da nisam pretjerano impresioniran ovim albumom. Koliko je riječ o mojim osobnim afinitetima, a koliko o stvarnim činjenicama, najbolje će "suditi" kao i do sada publika. No bojim se da By-Pass slabo stoji sa adutima u svom rukavu.

Mihael Pinter