Review
Navikli smo na vrhunske gitariste koji najčešće objavljuju instrumentalne albume ili albume u kojima je većina pjesama instrumentalna. „Little Brother Is Watching” definitivno nije takav album. Ron je zasigurno poznat po svom izvrsnom muziciranju na šesterožičanom rock instrumentu, ali „Little Brother“ je Ronova kreacija u kojoj vrhunski odsviranu gitaru prati vrhunska svirka, produkcija i sve ostalo. Radi se o vrlo dobrom albumu koji bi se mogao okarakterizirati kao moderni/suvremeni rock u kojem ima pjesama od žešćeg funk rocka, tradicionalnog rocka pa do hard rocka. Ron ima izvrstan glas, produkcija albuma je odlična, sve je na svom mjestu, a jedina osoba koja je uz Rona sudjelovala na kreiranju albuma bubnjar Dennis Leeflang je izvrsno odlupao svoje dionice. Sve pjesme je kreirao, na svim insturmentima (osim bubnja) odsvirao, snimio, miksao, producirao sam Ron 'Bumblefoot' Thal. Sve je to lijepo upakirano u 11 dobrih pjesama. Kako sam Ron kaže ovo je eklektički album, koji se može svidjeti fanovima funk rocka, klasičnog rocka, hard rocka i tako dalje i tako dalje.
Prva pjesma “Clots“ (Ugrušci) je pjesma koju je Ron napisao u trenutku suočavanja sa spoznajom da boluje od tumora. Pjesma nije patetična niti srcedrapajuća. već direktna i iskrena. Zanimljiv rif, uhu dopadljiv, pomalo jednoličan (upakiran u pjesmu takav i mora biti). U pjesmi se na zanimljiv način izmjenjuje ritam, što je dodatno oplemenjuje. Nakon nje slijedi, videom ovjekovječena ‘Little Brother Is Watching’. Izvrsna pjesma u kojoj se možda najbolje čuje kvaliteta Ronova glasa, ali i njegov 'eklektični' stil rocka, točnije hard rocka. U pjesmi ima pomalo svega uz momente kabaretskog pjevanja. Upečatljiva je cirkusko-kabaretsko-Floydovska ‘Cuterebra’ u kojoj nakon dužeg laganog uvoda upada rockerskI, žešći dio - veselo, otkačeno i nadasve dobro. Zapravo izvrsno! Tekstualno album je samopropitujući. Možda najviše u tom stilu, u poruci kako treba sve propitivati i pa i samog sebe, prednjače „Don’t Know Who to Pray to Anymore” i “Livin’ the Dream”. Tu je i „Argentina“ 'ljubavna' pjesma u tri djela - klasični hard rock u današnjem stilu. Tu je i zanimljiva i dobra „Women rule the world“ koja započinje stihovima:
„They let us play with all our toys
They let us think that we're big boys
They let us make the louder noise, but...
Women rule the world …“
Kroz cijelu pjesmu otkriva se istina tko u stvari vlada svijetom (he,he). Iznenađujuće ili možda ne, ali izvrstan album koji možda nikad neće dostići popularnost koju sigurno zaslužuje. Rona ćemo svi promatrati kroz njegovu ulogu gitariste u GN'Ru, što nas svih dovodi do svojevrsne predrasude. Njegovi solo albumi su postojali i prije GN'Ra, postoje uz njih, a najvjerojatnije i nakon njih. Ovaj album potrebno je slušati kao kreaciju vrlo dobrog autora i odličnog instrumentaliste. Album je, radi, njegove kompleksnosti, potrebno poslušati nekoliko puta kako bi se uvidjela sva njegova kvaliteta. Ako tako napravite, probudit će se u vama znatiželja za slušanjem prvih devet solo albuma gospodina Ron 'Bumblefoot' Thala. Uživajte u tome.
Bruno Ćurko
/
