Review
"Beach Boys' Party!" nastao je samo zato što "Pet Sounds", to čudo među albumima popularne glazbe, nije bilo spremno za izdavanje u vrijeme božićnih blagdana godine Gospodnje 1965. Naime, nedugo nakon izlaska albuma "Summer Days (And Summer Nights!!" u kolovozu iste godine, ekipa iz Capitol počela je žicati Briana Wilsona novi naslov The Beach Boys kojim bi iskoristili blagdansku pomamu. Šef orkestra s ovim "djetetom" nije ni u ludilo htio žuriti pa je salomonsko rješenje iznjedrilo ovaj, nazovimo tako, lažno živi album.
Naime, bend je za prethodnu božićnu sezonu izdao prigodni "The Beach Boys' Christmas Album", a u portfoliju su već imali jedan koncertni zapis, album "The Beach Boys Concert" te su, u nedostatku novih materijala, odlučili snimiti set obrada i to u akustičnoj varijanti. Još dovitljivije, u studio su doveli i prijatelje i djevojke kako bi nasnimili glasove koji bi dali dojam da je sve skupa zapravo bila tek jedna dobra zabava. Preslušate li "Beach Boys' Party" uistinu će vam se činiti da je sve skupa tek snimka s kakvog tuluma negdje na nekoj od kalifornijskih plaža, uz obilje pića, vatricu i roštilj. No, Brianova pedanterija ipak nije prepuštala stvari slučaju pa su pjesme snimane zasebno i pažljivo, a sve ostalo je posebno nasnimljeno.
Tako dobivamo sliku uigranog benda prijatelja iz susjedstva, ekipe koja je ostala ista kao što je bila i prije lansiranja među (rock) zvijezde. Odabir pjesama pritom otkriva utjecaje i afinitete, od Phila Spectora ("There's No Other…") do The Everly Brothers ("Devoted to You") i neminovnih The Beatles kojima su nimalo slučajno pripale čak tri pjesme. Svojevrsno iznenađenje je obrada Dylanove "The Times They Are-a-Changin'", s tim da je u istom "naletu" snimljena i nezaobilazna "Blowin' in the Wind", ali nije našla mjesto na konačnom odabiru snimki. Ipak, još je veće iznenađenje singl "Barbara Ann", inače obrada The Regents; skidanje singla nije u početku bilo predviđeno, no kad se ipak dogodilo označilo je dotad najveći uspjeh benda u Velikoj Britaniji, domaćem terenu glavnih im rivala The Beatles.
Iako ima svojih odlika poput sjajno dočarane opuštenosti i poznavanja "gradiva" te pionirskih ideja, "Beach Boys' Party!" teško da se može uvrstiti među značajnije albume benda koji je snimio toliko antologijskih singlova i albuma već u prvih pola desetljeća djelovanja. To što se našao u izboru albuma za reizdanje povodom pedeset godina "momaka s plaže", može zahvaliti prvenstveno svojevrsnom kultnom statusu među kolegama (Weezer i Sloan su tek neki od bendova koji su otvoreno koristili njegove obrasce) i rastućem ugledu kod dijela kritike koja ga isprva i nije mazila. Ovo je izdanje tim zanimljivije jer se album po prvi put javlja i u stereo miksu. Prethodno CD-izdanje dijelio je s bizarnim i nepotrebnim albumom "Stack-O-Tracks" na kojem su se nalazili instrumentali nekih od najpoznatijih pjesama benda.
Toni Matošin
« Summer Days (And Summer Nights!!) 
