MC
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2016
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Contemporary Pop/Rock / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Četvrtak, 27 Listopad 2016
Žanr Pop-Rock
Length 44:47
Broj diskova 2
Edition date Rujan 2016
Država Europa
Etiketa Ear Music
Catalog Number #0211515EMU
Edition details objavljeno: 30.9.2016.; produkcija: Claudia Lee; režija: Tom Bowles; snimano: 2014. tijekom europske turneje
Tags Marianne Faithfull Hear Music Claudia Lee Tom Bowles

Review

U slučaju Marianne Faithfull derivacija poznate izreke „Per aspera ad astra“ mogla bi glasiti „Od kreveta do zvijezda“, iako bi pomisao na sve blagodati kreveta u slučaju dijeljenja istog s osobom koja ima „simpatije prema vragu“, itekako mogla biti kriva, dapače prepuna trnja. No, dijeljenje spomenutog kreveta imalo je i dobrih strana, naime iz te veze se rodila jedna od najljepših rock balada – svima poznata „As Tears Go By“. Godina je bila 1964,što znači da je s ovim posljednjim albumom Marianne proslavila 52 godine svog glazbenog bivstovanja.

A nije sve bilo tako bajno. Druženje s Jaggerom bilo je prepuno ubitačnog tempa koje se moglo pratiti samo uz pomoć opijata i pića, sigurnim pratiteljima neumoljivog životnog vertiga, koje često završava na mračnoj strani. Njena glazbena aktivnost, najblaže rečeno stagnira, grube životne situacije (smrt Briana Jonesa, naporna sezona provedena na kazališnim daskama) uzimaju danak -  prvi pokušaj samoubojstva je ipak ostao samo pokušaj. Mick je napušta, a dugo razdoblje liječenja prepunog samoodricanja i realnog sagledavanja životne situacije ipak ima rezultata. Potpisuje novi diskografski ugovor, no come back i nije baš tako uspješan. Zbog svog neortodoksnog ponašanja i životnog iskustva iz prvih bojnih redova rocka još uvijek je interesantna mnogima, pa tako i staroj ljubavi. Mick Jagger je u obnovljenoj romansi dobio novu inspiraciju koja je rezultirala jednom od njegovih najpoznatijih i najsnažnijih kompozicija – ime joj je „Wild Horses“.

Godine 1979 izlazi, po mnogima njena ponajbolja šetnja glazbenim bespućima, album zvan „Broken English“ vratio ju je u samu žižu interesa. Tako je nakon dekade pune divljeg i autodestruktivnog ponašanja usmjerila svu svoju iskonsku energiju i životni bijes (usput, zar to nisu najizrazitije odlike punka) u ovaj album u kojem je definitivno raskrstila s slatkim i nježnim baladama s početka karijere, te smo dobili veličanstvenu zbirku moćnih i ponekad zaista mračnih zvukova i riječi začinjenih njenim „zarđalim“ glasom – unikatnom kombinacijom Patti Smith i Grace Jones. I tako je stvorena atmosfera, ponekad teška, uvijek depresivna, nadasve jedinstvena i moćna. Kako sama Marriane kaže : „ovo nije život kakvog sam htjela, ovo je život kojeg imam“. Život postojan samo u jednom – u njenim navikama. Istovremeno je dokazala da ljudski duh nikad nije zadovoljan – neprestano je u pokretu jer se jednako zasiti odmorom kao i radom.

„No exit“ ne donosi novi materijal, to je njena posveta vjernim fanovima, kojima iskreno zahvaljuje ovim riječima : „da nije bilo vaše podrške ne bi bilo niti mene“, te predstavlja svojevrsni best off izbor kompozicija izvedenih sa njenih živih nastupa diljem Europe na zadnjoj turneji. Uradak dolazi u više formata, kao običan CD (koji je predmet naše recenzije), CD u kombinaciji sa DVD-om, Blu – ray sa DVD-om, kao i vinilnim izdanjem, a što podrazumijeva i različitu zastupljenost ponuđenog materijala.

Treba spomenuti i glazbenike čiji obol cjelokupnom utisku nije zanemariv: Rob Ellis na bubnjevima i back vokalu (radio je s PJ Harvey i Placebom), Jonny Bridgewood na basu (radio je s PP Arnold), Ed Harcourt na klaviru i sintetizatorima (radio je s Libertinasima i Palomom Faith), te Rob Mcvey na akustičnoj i električnoj gitari.

Mariannin provjeren i u praksi potvrđen  koncept izbora pjesama i njihovih (uvijek poznatih) autora prisutan je cijelom njenom karijerom, pa nije bilo razloga da to ne napravi i ovog  puta.

Roger Waters je napisao note, a ona riječi za „Sparrows Will Sing“ ; prvosvećenik gloom – punka, uvijek notorno – mračan Nick Cave napisao je  „Late Victorian Holocaust“ posvetu ovisnosti o heroinu na kojeg su se oboje znali zakačiti ; Everly Brothers su autori „The Price Of Love“ ; a jedan od najpoznatijih glazbenih tandema,  Jagger – Richard zastupljen je sa „As Tears Go By“, te „Sister Morphine“ (sa albuma „Sticky Fingers“) još jednoj  „posveti“ opijatima, dvosmjernoj ulici koja rijetko kada vodi prema svijetlu, no s druge strane bez njih, ruku na srce, ne bi ni nastale brojne epohalne kompozicije. Vrijedi napomenuti da se Marianne  uspjela zakonski izboriti kao koautor ove pjesme koja je ujedno i jedan od kamena temeljaca njezine karijere.  Još jedan od takvih uporišta nalazimo u njenoj „Mother Wolf“ osobnoj životnoj simbiozi između ljubavi i  opet  prisutnih opijata.

Na samom kraju popisa pjesama sa CD –a nalazimo jednu zaista prekrasnu baladu, mogli bismo kazati pjesmu  čvrstog karaktera, emocionalne atmosfere i ne baš rijetke životne priče, kao napisano za njen melankoličan glas, glas koji nas zarobi  već u prvim notama. Riječ je o prepoznatljivom, gotovo reprezentativnom uzorku cijele njene karijere. Napisana od manje poznatog autora Shela Silversteina, prvotno izvedena od strane Dr.Hooka i Medicine Man, balada o Lucy Jordan je tužna priča o sukobu zbilje i želja, rutini i mašte, te mentalnom rastroju kao posljedici takvih dijametralnih stanja jedne kućanice iz predgrađa, prepunom diluzija koje slijedeće riječi tako plastično opisuju : „At the age of thirty seven she realised she'd never ride trough Paris in a sports car with the warm wind in her hair“.

Lucy Jordan je bila nezaobilazan i dobro pogođen dio soundtracka, kao i atmosfere  u filmu  „Thelma & Louise“.

Neumoljiva i nepredvidljiva  životna sila bacala je našu heroinu na grube i oštre hridi, svoj uspjeh i status postigla je traživši prilike koje su joj odgovarale, a ako ih i nije uvijek našla, sama ih je stvarala. Stoga danas u suvremenoj glazbi zauzima specifičnu poziciju predodređenu upravo za netipične, originalne  osobe, kao što je njen prijatelj  i drug po „oružju“ - Nick Cave.

Danas Marianne ima 70 godina, glas joj je i dalje hrapav, topao kao nekada. Tijelo je baš i ne sluša, štap i stolica su nezaobilazni rekviziti na svakom njenom koncertu. No, sve to ne umanjuje njenu sposobnost da svojom interpretacijom uđe u slušateljevu glavu i tu se zadrži dugo, dugo.

Đorđe Škarica

Hits 2664
Give My Love To London « Give My Love To London Marianne Faithfull Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima