A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Beginner's Luck | 4:25 | ||||
2 | Greenhouse Heat Death | 4:13 | ||||
3 | Barefoot Desert | 3:43 | ||||
4 | Muddy Water | 3:38 | ||||
5 | Superposition | 3:35 | ||||
6 | Down the Sink | 3:59 | ||||
7 | The Great Chain of Being | 4:50 | ||||
8 | The Last Oasis | 3:34 | ||||
9 | All Is Known | 3:34 | ||||
10 | I'm Sleepin' In | 3:00 | ||||
11 | The Wheel | 5:37 |
Pet uzastopnih albuma u godinu dana jednog te istog benda? Bez golotinje, tangica i limuzina? Bez plaže St. Tropeza, bez stava "ovako izgleda naš život, najbolji od svih života ti bi ga trebao proživljavati, a ako već ne možeš, barem svoju stvarnost promatraj i predstavljaj kroz instagram filtere"?
Ispada da jedan od najčvršćih dodira sa stvarnošću i zdravim razumom općenito, kada je u pitanju glazba, održava bend koji vuče svoje inspiracije iz new age ludila: psihodelici, orijentalni đir mandala, mindfulness euforija, okultne tamne sile, arhetipovski pejzaži usamljenih pustinja, meditativnih planina i tečnih voda. Taj bend je australski bend imena King Gizzard and the Lizard Wizard, koji je teško svrstati u neki glazbeni žanr, što je čest slučaj s kvalitenom glazbom. Album o kojem je riječ njihov je zadnji album, peti ove godine, izdan krajem prosinca, koji se zove “Gumboot Soup”.
Što je "Gumboot Soup"? Pa supa; juha, najjednostavnije rečeno. Sami [King Gizzard and the Lizard Wizard] izjavili su da je njihov zadnji album iz 2017. godine skup svih stvari koje se nisu uklapale u ostale albume. Doduše, to je više čorba, nego supa, ali ovakvu čorbu neće vam pripremiti niti baba sa sela, niti amazonski šaman, niti neki hindu svećenik, već ova australska ekipa kojoj ne vidim kraja u njihovim kreativnim podvizima te bi njihovo stvaralštvo najtočnije uspio svesti na Ripperov stih: "Svijet je šaren, ljepljiv je pod prstima."
Dakle, ova čorba je trip k'o i svaki drugi trip, uvijek drukčiji, multiperspektivan i težak, većinom nemoguć, da se ovim primitivnim alatom zvanim jezik prevede u nešto opipljivo. Moram napomenuti, iako sam generalno i više nego zadovoljan ovim album, da ovo nije “Quarters”! Daleko od toga. “Quarters” je remek-djelo koje sadrži takve stvari da se netko usudio “The River” nazvati modernim “Starway to Heaven”, a ja bih išao i korak dalje... Uglavnom, ovaj album nije “Quarters”, ali za peti album u godinu dana jednog benda, mislim da se većina suvremene glazbene scene može posramiti cijele svoje diskografije. Ali, da se vratimo na samu čorbu: šmek je lako prepoznatljiv – nešto električno, sintetsko, ali probavljanjem stvarnost počinje dobiva na dubini, ali i egzistencija sama postaje jedan čudan fenomen. Počinje zaigrano, kao počeci radoznalosti, bez pomisli na opasnost, ali ubrzo se javljaju glasovi, koji upozoravaju da ovo nije zajebancija: “oprezno s tom sjekirom, Eugene.” King Gizzard and the Lizard Wizard nisu naivni, naravno da su sposobni složiti album koji u potpunosti zaudara na optimizam za svjetskim mirom i savršenim balansom, ali to mogu i teletabisi; situacija se ubrzo okreće i počinje poprimati štimung paranoidno-shizoidnog lutanja i trčanja po ludnici, i uhu nije do gađenja, uho sluša, razumije i uči što to znači i kako to izgleda emotivna krivulja života. Ali to nije kraj psihodeliji: sve nestaje i odjednom ste u lunaparku sa svojom acid lizalicom, cuclate je, okolina poprima sve svjetlije nijanse, sve se čini smislenim, dok ne dođu “odrasli” sa svojim životnim pričama i lekcijama i iznenada je nevrijeme, ali vama se ne ide kući. Ostajete sami, kisnete, ali i dalje nešto iritantno sja u vašem prsnom košu, neki dobronamjerni nemir, besmrtna igra. I tako traje vaša vožnja... Thompsonovski psihotični freewheelin' pustinjama sebstva kombiniran s lekcijama starih indijanaca o savršenoj promišljenosti prirode i svemira, koja podrazumijeva da za svaku livadu postoji vrijeme procvata, ali i vrijeme košnje. To je priča ovog albuma.
Svaka priča ima svoga naratora, svaki narator posjeduje svoj glas. S King Gizzard and the Lizard Wizard slučaj je malo kompliciraniji, budući da se radi o nekakvom obliku prosvijetljenje šizofrenije s pregrštom glasova. Sam štimung albuma može se svesti na dihotomiju modernog, šarenog vrtića i davne, oslikane špilje. Vokal je lagan i lepršav: jedna bijela ptica koja lebdi i probija se kroz elektrizirano plavetnilo. Bubnjevi vas prate kao o(t)pušteno sidro, kojem se uvijek možete vratiti, ako se pogubite u nekom dijelu tripa. Bas je ozbiljan lifeline, uvijek pripravan i opipljiv. Iako su im riffovi uvijek jaki i doslovno se urezuju u pamćenje, gitara se nije proslavila nekim solažama; gitara dijeli s klavijaturama ulogu da povlači crte vaših psihodeličnih vizuala dok vas šiba špica. Oba instrumenta vibriraju kralježnicom dok upravljaju valovima oceana na kojem se nalazi vaš brod. Ali... nema kopna! Album skače s elektro đira na miks heavy metala i Rammsteina, pa u šumsku atmosferu Jethro Tulla, pa u prljavu svirku iz garaže i kopno ostaje samo na vidiku.
Vladimir Hahar
« Flying Microtonal Banana | King Gizzard And The Lizard Wizard Albumi Kronologija | L.W. » |