MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2013
Format Albumi
Vrsta / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Četvrtak, 26 Veljača 2015
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2013
Država Hrvatska
Etiketa Matica hrvatska
Catalog Number BIEM VMI 007/12
Edition details Produkcija: Aldo Spada i Boris Rakamarić
Tags Maer Valter Milovan

Review

Valter Milovan alias Maer je istarski glazbenik koji uz pomoć nekolicine muzičara na relaciji Rijeka - Pula, stvara glazbu koja se može okarakterizirati kao pop-rock, iako takva suhoparna smjernica teško može sasvim dočarati o čemu je točno riječ kada pričamo o Maeru. Možda upravo zbog toga, CD dolazi u zanimljivom formatu, odnosno sa zanimljivim dodatkom u obliku priručnika za upotrebu koji je prava mala knjižica ispunjena lirikom i vizualnim interpretacijama u obliku fotografija Damjana Bistričića.

Slušati ovaj album i istovremeno listati priručnik predstavlja pravi školski sat slobodne aktivnosti kroz filozofiju, poeziju i umjetničku fotografiju, dakle drugim riječima - ništa od toga, osim nekolicine entuzijasta ili eventualno recenzenata, teško da će tko drugi pokušati proniknuti u srž ovog izdanja. U tom pogledu ove je na neki način „Utopijska kuharica“, bašta sljezove boje u dvorištu auto-otpada.

„Kosić“ je kako knjižica kaže čakavski prepjev Lennonove i McCartneyeve „Blackbird“ dok glazbu i tekst naredne „Dove credi di andare“ potpisuje Sergio Endrigo, ostalih osam pjesama na albumu potpisuje Maer. „Neradni dan“ tematski lako možemo prepoznati kao lijeno nedjeljno popodne jednog srednjovječnog intelektualca , šalica čaja, pogled na plavo more, brodove, ruzinave dokove, prazne ulice, knjiga, gitara, gramofon, ploča Beatlesa. Jer na koncu kada izgubiš sve (prošlost, sadašnjost i budućnost) uvijek ti ostane taj mikrokozmos taj trenutak neradnog dana u kojem ćeš spoznati jednu jako bitnu stvar, a to je ta da „Treba više voljeti glupe ljude“ koja predstavlja jedan od nekoliko bitnih zaključaka koje donosi ovo izdanje.

Spoken word uz pratnju samplea čela „Pjesma o zaboravljanju“, zvuči kao post-apokaliptični pogovor, bjeseda o civilizacijskoj lešini, o gubitku, otuđenju duha. Od silne buke, galame, pohlepe, oholosti, ove riječi su nečujni šapat čiji zaključaj reže, bode, ubada poput najoštrijeg koplja posred srca, duše, života:

Zaboravili smo vrijeme, zaboravili smo sebe i teško da ćemo ikada sami stati:
Možda je poraz pobjeda koja nam treba
Možda ćemo u porazu znati živjeti
Živjeti i znati.

Mihael Pinter

Hits 997

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42