Review
Svojim zadnjim albumom "Ascending" Amira Medunjanin još se jednom potvrdila kao izuzetno profinjena interpretatorica sevdaha, koja s ukusom kombinira poštovanje prema tradiciji i moderne, kreativne aranžmane. Ascending donosi suradnju sa starim suradnicima (Bojan Zulfikarpašić, Boško Jović, Zvonimir Šestak, Nikola Stajić, Ante Gelo), ali i s novima – komornim gudačkim sastavom TronheimSolistene iz Norveške.
Amira već godinama predano radi na svojoj viziji sevdaha, predano uranja u njegovu srž (koja je prostorno-vremenski specifična), a istodobno ga „rasteže“ i transformira, šireći mu granice do te točke da je postao glazba koja dira u srce publiku diljem svijeta, glazba srodna bluesu s delte, fadu ili francuskoj šansoni. "Ascending" je još jedan korak na tom fascinantnom Amirinom putu – kao da je zakoračila još dublje u melankolično srce sevdaha, a istodobno ga još malo "očudila", još malo transformirala, i ovaj put približila ga šansoni i klasičnoj glazbi.
Ante Gelo zaslužan je za elaborirane, elegantne aranžmane za gudače, a Bojan Zulfirkapašić unosi uzbudljive jazzerske momente i neobične harmonije. Tracklista je miks novih i starih stvari – tu su neke sevdalinke koje je Amira obradila i na prijašnjim albumima kao što su "Što te nema" (možda najtužnija od svih sevdalinki) ili "Moj dilbere", neke nove kao što je vrlo upečatljiva "Oj meglica", koju je komponirao Vladimir Kočiš Zec na međimurskom jeziku. Amira je na jednom koncertu pjesmu opisala kao Cave-ovsku, jer kad slušate melodiju, pomislite kako se "nešto fino" događa ako ne razumijete jezik, a tekst je zapravo brutalan. No zapravo su sve pjesme na neki način "nove" upravo zbog novog glazbenog ruha kojim se Amira još jednom pokazala kao umjetnica koja konzistentno razvija i unapređuje svoju glazbenu viziju i sa svakim albumom postiže nove estetske dosege i sve višu razinu stilizma.
Amirin prekrasni glas te istančana i emotivna intepretacija sugestivno prenosi srž tradicionalnog sevdaha međunarodnoj publici, njezina senzualna vizija sevdaha naprosto se otrgnula iz kulturno specifičnih okvira i preselila u univerzalno razumljivu sferu glazbene ljepote, rijetko koga ostavljajući ravnodušnim, pa i onaj dio publike koji nisu izvorni ljubitelji ili poznavatelji sevdaha. Treba pohvaliti i virtuozne norveške gudače – njihova precizna, tehnički besprijekorna izvedba koja savršeno evocira racionalni sjever, dobila je sasvim novu notu u ovom neočekivanom spoju sa strastvenim, bujnim sevdahom.
Inače album je snimljen u dva dana u Norveškoj, uz nadosnimavanje u slavnom studiju Abbey Road i miksanje u studiju Real World.
Mirna Marić
/
