Review
Pred Vama, štovani posjetitelji portala SoundGuardian, nalazi se još jedan moj osvrt na odlični album legendarnog Van Morrisona - Live At Austin City Limits Festival, koji je održan u Zilker Parku, Austin, Texas 15-og rujna 2006. godine. Ovaj odlični album objavila je Exile Productions Ltd. A ovu ekskluzivnu prezentaciju dvostrukog live albuma omogućio Vam je moj dobri prijatelj Žarko Inhof. Pa Žare, još jednom veliko ti hvala. No, vratimo se albumu Van Morrisona - Live at Austin City Limits Festival.Rođen 31-og kolovoza 1945. u Belfastu, George Ivan Morrison napustio je školu kako bi se posvetio glazbi. Vrlo rano, točnije već 1963. osniva grupu Them sa kojom je stekao neprikosnovenu reputacije izvanserijskog vokalista.
U ritam i bluz klubu hotela ""Maritime"" u Belfastu band se dobrano usvirava za predstojeće uspjehe.
Već prvi – nastupni singl Don"t Start Crying Now pokazuje izvrsne rezultate prodaje u Belfastu. No, presudna godina bila je 1965-a, kada sa pjesmom Baby Please Don" t Go (koja je poznati r&b standard) osvajaju prva mjesta top ljestvica i izvan Irske, poglavito u Velikoj Britaniji. I zapravo tu priča i počinje. Samo dvije godine kasnije započinje i njegova solo karijera.
Općenito uzevši, utjecaj Van Morrisona na modernu glazbu je izniman, osobito stoga što je on glazbenik i čovjek koji izbjegava r "n" r cirkus i pri tom je stvarno uporan u nastojanju da ga se vrednuje i cijeni izvan te i takve rock scene.
Van Morrison je jedan od najcjenjenijih vokalista i skladatelja moderne glazbe, on je glazbenik čija karijera bez ikakvih drastičnih oscilacija traje od ranih 60-ih godina prošlog stoljeća, dakle već punih 44 godine. Mislim da je bilo što drugo suvišno reći.
Van Morrison je potpisnik zaista impresivne rockerske pjesmarice, no isto tako on je jednako uvjerljiv autor i izvođač folka, countryja, ritam i bluza, blue-eyed soula i jazza.
On je glazbenik koji zaslužuje posebno mjesto u galeriji velikana moderne glazbe. Ono što uvijek fascinira je njegova vokalna interpretacija, njegov sugestivni vokal koji ima emocionalnu izražajnost blisku gospelu, a opet tu je i njegova neosporna odrješitost i čvrstina rockerskog izričaja.
Van Morrison ima dar takvog emocionalno – sugestivnog prezentacijskog izričaja, te sklonost kako prema soulu tako i prema bluzu, ali i prema drugim glazbenim stilovima. Prisjetimo se, njegov zadnji studijski album prepun je countryja i to je još samo dokaz više kako su njegove prezentacijske mogućnosti apsolutno neograničene.
Sve narečeno posebno dolazi do izražaja na njegovim solo albumima. Pa tako, već 1968. na albumu Astral Weeks pokazuje svu raskoš svojeg trans-trendovskog talenta. Album snima u samo 2 dana i njime postavlja visoke standarde, poglavito sebi, ali i mnogim drugima.
Svojim osobitim vokalom Van Morrison njeguje sposobnost artikulacije, istančanog i prigušenog izričaja više nego npr. plamtećih strasti i emocija. No, bez obzira na sve, on je uvijek veliki meštar kompletne ceremonije koja se odvija tijekom nastupa.
Van Morrison nije opterećen nikakvim ogradama, odnosno klišeiziranim stilovima, on naprosto teži k tome da ga baš ne svrstavaju u rock, već naprotiv, da ga ocjenjuju i percipiraju isključivo kao glazbenika, kao umjetnika.
S druge pak strane to nam govori da je Van Morrison glazbenik koji nema bližeg uzora ili srodnika u sveukupnoj povijesti r "n" r-a; shodno tome nije ga moguće svrstati u bilo kakav klišeizirani glazbeni stil.
Van Morrison je neumorni istraživač koji u glazbi traži nadahnuće, a to nadahnuće može naći u nekoj staroj irskoj pjesmici, ali isto tako on će se izvrsno snaći u pjesmi koja dolazi sa Beale Streeta iz Memphisa ili pak iz vesele pogrebne povorke sa ulica New Orleansa.
Van Morrison svoju je mladost proveo svirajući ritam i bluz, tražeći i crpeći inspiraciju u bluzerima Delte, no, istovremeno je istraživao i folk glazbu bijele Amerike, ali i Irske; stoga u njegovim skladbama čujemo elemente folka, countryja, bluza, soula i jazza.
Upravo ta njegova sklonost improvizacijama, odnosno spajanju raznovrsnih glazbenih pravaca, održavala mu je karijeru toliko postojanom bez velikih oscilacija.
Standardi koje je Van Morrison postavio publika je nesebično cijenila. Mnogo puta brojni poklonici moderne glazbe jednostavno nisu mogli pojmiti da netko može imati toliku glazbenu širinu.
Van Morrison je glazbenik čija glazbena širina nema granica, on od glazbe očekuje da bude iznenađujuća, da bude glazba, jer glazba je njegov život i on joj je potpuno posvećen.
PREPORUKA:
Album preporučujem slušati u cijelosti, jer je to nadasve poseban i očaravajući doživljaj. Sam nastup Van Morrisona na dotičnom festivalu (koji je održan 15. rujna prošle godine) i na kojem je, a to treba jasno napisati, Van Morrison pružio još jednu briljantnu partiju.
Treba li bolje preporuke?!
Mladen Lončar - Mike
« Pay The Devil 
