A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
„Paul the Warlus“ zagrebački je bend osnovan prošle godine u Zagrebu. Nastao je kao autorski projekt Borne Mijolovića u kojem on piše i izvodi sve pjesme, a u živim izvedbama mu se pridružuju i ostali članovi: Miro Kadijević (ritam gitara i prateći vokali), Martin Trgovec Greif (bubnjevi i prateći vokali) te Branimir Kuruc (bas gitara). U jednom intervjuu najavili su seriju EP-a, a ne album kako bi „privukli što više pozornosti te onda kasnije objavili cijeli album kada se vijest o bendu malo pročuje“.
Prvi EP „Dolphin And Whale Watching, part one“ objavili su u ožujku prošle godine. Sadržavao je četiri pjesme: „Not So Sweet“, „1940“, „Jack the Ripper“ i „Miss Milton“. Sve četiri su skladbe vrlo vesele, pjevne, imaju potencijala, barem dvije imaju dobre predispozicije da postanu hitovi, jer u svojoj lepršavosti lako sjedaju u uho. Bend ne bježi od usporedbe sa svojim temeljni uzorima legendarnim „The Beatles“ na koje podsjećaju veselim melodijama i skladnim višeglasjem, no neki ih uspoređuju i s grupama „The Kooks“ i „The Fratellis“. Ono što je bitno, pronašli su svoju furku, izgradili stil koji nije u skladu s modernim trendovima i napreduju sasvim dobro.
U skladu s najavama, čak i malo prije njih (naime, najavili su ga u svibnju), objavili su drugi EP pod naslovom: „Dolphin and Whale Watching, part 2“. I ovdje imamo četiri skladbe: „I'm Not There“, „Balerie“, „I Know I Won't“ i „P“. Za razliku od svog prethodnika, ovaj EP se doima zreliji i teži, kao uzore ovdje ističu psihodelični pop bend „Tame Impala“ i kasnije albume „Arctic Monkeys“. Prva pjesma „I'm Not There“ produkcijski također podsjeća na šezdesete, varirajući između pjevnosti i psihodelije, vesele melodije, u nekom trenutku se čuje i smijeh, pretpostavljam da će u live izvedbama zahtijevati novog člana na klavijaturama. Slijedi „Balerie“ koja je sličnija prethodnom EP-u. Aranžerski je vrlo atraktivno izvedena: kreće s ritam gitarom i vokalom, nastavlja s ritam sekcijom, refren na trenutke prekida solo na gitari pa i na bubnjevima te sigurno zvuči interesantno u live-izvedbi. Treća „I Know I Won't“ malo podsjeća na „Fratellis“, a malo i na „Black Keys“, zarazne je melodije i mogla bi biti hit koji bi nosio ovaj mini projekt. Završna pjesma instrumental je pod neobičnim nazivom „P“, kao neka odjavna špica, s vokalima u pozadini, koja naglo završava (pomalo nedorečeno) kao neki eksperiment u stilu starih dobrih „Beatlesa“.
Dakle, mogli bismo konstatirati da se dečki predvođeni Bornom gibaju u zanimljivom smjeru: aranžerski, produkcijski i instrumentalno sve su kompletniji, tekstovi na engleskom jeziku ruše sve barijere i čine ih pristupačnijim te bi mogli postati bend priznat u širim regionalnim pa i europskim okvirima.
Ivan Dukić
« Dolphin And Whale Watching Part One | Paul the Walrus EP Kronologija |