MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2013
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Alternative metal / Hard rock / Stoner metal / Stoner rock / Alternative/Indie Rock
Dodano Nedjelja, 03 Rujan 2017
Žanr Rock
Length 48:59
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2013
Država Europa
Etiketa Matador
Catalog Number OLE-1040-2
Edition details objavljeno: 3.6.2013.; produkcija: Josh Homme, Queens of the Stone Age i James Lavelle; snimano: 9.8.2012. - 9.3.2013. - Pink Duck Studios, Burbank, California Joe's House of Compression
Tags Matador Joshua Homme Josh Homme Queens of the Stone Age James Lavelle

Review

Queens of the Stone Age oduvijek su pripadali onoj rijetkoj sorti bendova koji uspješno koketirali s mainstream rockom, a da su istovremeno hrabro eksperimentirali sa svojim zvukom ostavljajući dojam originalnosti i prepoznatljivosti. Ponekad eksperiment nije savršeno sjeo svakom glazbenom kritičaru ili fanu pa su reakcije na prethodni album, sada već 6 godina star Era Vulgaris, bile u najmanju ruku miješane i podijeljene. Smatram da album nije bio promašen i da je donio mnogo dobrih ideja, međutim izostao je osjećaj zaokruženosti i fokusa. Upravo pauza od 6 godina, a možda i vrlo uspješna suradnja sa starim prijateljem Daveom Grohlom (ex Nirvana, Foo Figthers) te starim rock liscem John Paul Johnsom (Led Zeppelin) na projektu-supergrupi Them Crooked Vultures poslužila je kapetanu Joshu Hommeu kao odličan kompas prema aktualnom albumu ...Like Clockwork. Homme je za album okupio svojevrsnu QOTSA allstar ekipu s Grohlom na bubnjevima te višestrukim gostovanjima glazbenih faca poput bivšeg basiste Nicka Oliveria, Trenta Reznora (Nine Inch Nails), Alexa Turnera (Artic Monkeys) te totalnog iznenađenja – Eltona Johna.

Upravo ono što sam zamijetio kod prvog preslušavanja albuma je snažan osjećaj fokusiranosti, glazbene zrelosti pitkosti te osjećaj za album kao cjelinu. Pjesme su istovremeno vrlo različitog tempa, dinamike i atmosfere, no savršeno tvore slagalicu albuma u komadu. Dojma sam da je Homme neobično vješto napravio zvučnu kompilaciju svih glazbenih avantura u bogatoj karijeri pa na trenutke čujemo moćne basove i pustinjsku atmosferu iz ere Kyussa na prvoj pjesmi s albuma „Keep your eyes peeled“ da bi već na sljedećoj (I sat by the ocean) imali dojam da smo na uspješnijim alt. rock trenucima Ere Vulgaris. Već treća pjesma je izvrsna, ali neobično mračna gothic-blues balada „The Vampyre of Time and Memory“ potpuno drukčija od svega što je QOTSA do sada napravio. Međutim snažan songwriting Hommea i ostatka benda kao i iznimno slojevita i bogata produkcija uspijeva i takve prijelaze učiniti prirodnima te vrlo uspješnima. Na albumu je gotovo nemoguće naći slabije pjesme, svaka donosi neke nove zanimljive ideje i trenutke od kojih neki postaju zamjetni i jasni tek kod naknadnih preslušavanja. Primjerice, uvrnuta hipnotička vibra na pjesmi „Kalopsia“ odzvanjala mi je neobično poznato, ali tek kod 3. preslušavanja sjetio sam se da me podsjeća na temu iz kultnog Twin Peaksa.

„If I Had a Tail“ je definitivno najcool pjesma na albumu gdje u najreprezentativnijem obliku svjedočimo Hommeovom talentu i sposobnosti da svojim mačo zavodljivim glasom i gitarom osvoji sve muške i ženske ušne resice na pola kilometra od radio zvučnika. Osobno bih ovu pjesmu radije vidio kao prvi singl nego „My god is the sun“ - ipak je originalnija, zabavnija i bolje reprezentira sve nijanse koje nudi album.

Power balada „Fairweather friends“ donosi nam već spomenuto gostovanje Eltona Johna i moram priznati da piano i žestoke distorzirane gitare ovako dobro zajedno nisu funkcionirale još od Queenovaca. Odlične klavirske dionice, bek vokali Eltona Johna, Nicka Oliveria te energično bubnjanje Grohla samo služe kao šlag na tortu.

„Smooth Sailing“ buntovna i puna uvrnutih gitara, no istovremeno vrlo plesna, zvuči kao nešto što bi pristajalo i na Eri Vulgaris. Homme je pjeva moćno i samouvjereno contra mundum i nema razloga da mu ne vjerujemo.

„I Appear Missing“ ozbiljna je, hipnotična tripoidna balada nesretnoj ljubavi, bijegu od stvarnosti, nervima na rubu te konačnom povlačenju u svojevrsni autizam puna referenci na metaforično propadanje kroz zečju rupu – nešto poput Hommeove verzije vječnog White Rabbita.

Jedna stvar koju imam potrebu spomenuti vezana više uz promociju albuma, a manje uz njegov sam sadržaj, način je na koji su QOTSA odlučili promovirati album i stvoriti njegov vizualni identitet. Naime, bend je preko društvenih mreža i internetske stranice http://www.likeclockwork.tv u javnost plasirao serijal kratkih animiranih filmova u suradnji s britanskim ilustratorom Bonefaceom koji je ujedno i autor naslovnice te pratećih slika u knjižici albuma. Vizualno bogati, mračni i pomaknuti „pobješnjeli max s (ne)zdravom dozom Dylana Doga“ stripovski stil Bonefacea sjajno je komplementirao glazbene fragmente s albuma i stvorio jedan osebujan svijet u koje ćete se slušajući album često podsvjesno vraćati. Sjajan način da se na još jedan način brendira album kao cjelina te ujedno privuče interes javnosti i svakome tko uz sklonost kvalitetnoj muzici gaji sklonost umjetnosti uopće savjetujem da posjeti gore navedenu poveznicu.

Nakon takvog slijeda vrlo dobrih i odličnih pjesama, zapitao sam se je li stih s posljednje pjesme „...Like Clockwork“ It's all downhill from here... autorsko ironično samoprepoznavanje svojevrsnog kreativnog vrhunca nakon kojeg slijedi neminovni pad. Iskreno se nadam da sam u krivu i da će QOTSA nakon ovakvog albuma naći snage i imaginacije za predstojeće ploče. Ovo jako miriše na jednog od kadidata za album godine.

Dejan Šapić

Hits 714
Era Vulgaris « Era Vulgaris Queens of the Stone Age Albumi Kronologija Villains » Villains

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42