A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | I Can't Stop Thinking About You | 3:30 | ||||
2 | 50,000 | 4:17 | ||||
3 | Down, Down, Down | 3:48 | ||||
4 | One Fine Day | 3:13 | ||||
5 | Pretty Young Soldier | 3:05 | ||||
6 | Petrol Head | 3:31 | ||||
7 | Heading South On The Great North Road | 3:17 | ||||
8 | If You Can't Love Me | 4:33 | ||||
9 | Inshallah | 4:55 | ||||
10 | The Empty Chair | 2:49 |
Gordon Matthew Thomas Sumner ima zaista odličan nadimak. Iz njegovog žalca je umjesto neugodnog otrova u svjetsko glazbeno tkivo dobrim dijelom utkao najfiniju ambroziju. Po svom urođenom umjetničkom defaultu Sting je oduvijek bio glazbeni rolling stone kojem je tvrdnja da je raznolikost majka užitka predstavljala „zakonsku“ obvezu - matricu nastalu iz njegovog zdravog razuma, no što je još bitnije, iz primjene istog u oblikovanju glazbene povijesti.
Mali je broj glazbenika koji su svojom karmom, angažiranošću, te nadasve utjecajem svirali sa tako velikim brojem eminentnih glazbenika, što na albumima, što na raznim koncertima: Omar Hakim, Branford Marsalis, Kenny Kirkland, Darryl Jones, Vinie Colaiuta, Dominic i Rufus Miller, Alison Krauss,Mary J. Blige, Edin Karamazov, Stewie Wonder, Jeff Beck, Eric Clapton, Phil Collins, Bob Geldof, Annie Lennox, Midge Ure, sir Paul, Elton John, Mark Knopfler,Paul Simon, Peter Gabriel.
Glazbeni početak vezan je uz grupu Police, tadašnju perjanicu new age glazbe koji su pametno u pamtljive refrene ubacili elemente reggea. Nabrajati sve njegove uspješnice sa grupom Police i iz samostalne karijere zaista nema smisla, treba spomenuti samo neke kao „Message In The Bottle“, „Fields Of Gold“, „Brand New Day “, „Every Breath You Take“,“ Be Still My Beating Heart“, „Walking On The Moon“, „Wrapped Around Your Finger“, „A Thousand Years“, „King Of Pain“.
Stingov glazbeni životni krug u kojem se vrlo dobro snalazio i u rocku, jazzu (English Man In NY), wordbeatu (Desert Rose, Fragile) čak i klasičnoj bolje rečeno elizabetanskoj glazbi autora Johna Dowlanda (album Songs From The Labyrinth sa Edinom Karamazovom); ovim albumom je bez pomoći vremeplova napravio relativni back to the roots. Ne znam koliko usporedbe najfriškijeg materijala s erupcijom i realizacijom prvotnih ideja mogu biti pametne. Iluzorno je očekivati od bilo kojeg glazbenika - umjetnika općenito da svakim novim djelom nadmašuje prethodno, a što između redaka ili javno rečeno kritičari i auditorij uvijek očekuju. Stoga budite pripravni na raznolikost stavova koji će popratiti novu zbirku Stingovih uradaka za koju sam autor kaže slijedeće: „Materijal je rokerskiji u odnosu na sve što sam do sada uradio. Ovo je svojevrsni omnibus mog cjelokupnog rada, a admiralska zastava prije svega pripada iskazanoj energiji “. Njegova poslovična energija nikada nije dolazila u pitanje, ovaj album je nastao bez nekog specijalnog pritiska u vremenskim džepovima između koncertnih nastupa koje je paralelno, diljem SAD imao s još jednim glazbenim velikanom – Peterom Gabrielom, stoga tu činjenicu treba itekako cijeniti. Svaki čovjek najbolje pozna sam sebe kao i svoj rad, stoga zašto ne povjerovati u Stingov opis novih priča. Na ovom novom glazbenom putu nećemo pronaći ni sinusne vrhunce oduševljenja, niti trenutke razočarenja - sve je tu obzirom na iskustvo i znanje fino posloženo, lijepo odsvirano, uz malu osobnu napomenu da ipak nema pravih udarnih tragova kakve je ranije znao ostavljati. Iskreno rečeno kada je realna glazbena situacija takva da je puno prozvanih, a malo odabranih ; onda ovaj album itekako ima svoj pole position, doduše ne na prvim pozicijama, ali može biti ogledan primjerak kako se jednostavnošću proizišlom iz iskustva može napraviti solidan uradak.
Stingova originalnost se ne sastoji u tome da nam ispriča nešto što nitko prije nije ispričao, već je sadržana u tome da nam kaže ono što sam misli. Njegovi osjećaji uvijek su tražili polet, a ne zatvor ili pritisak, stoga on ima povlašteni status u glazbenim krugovima. Teoretski kazano autor dobre glazbe trebao bi ostati anoniman, jer divljenje treba pripasti djelu, a ne autoru. Mislim da Sting svojim opusom debelo negira ovu tvrdnju.
Kao i obično u realizaciji pregršt odlično odsviranih nota imao je pomoć brojnih glazbenika među koje bih istaknuo Vinniea Colaiuta na bubnjevima i Dominic Millera na gitarama.
Odavno je poznata i prepoznata Stingova nepatvorena briga za zaštitu okoliša, izmjenu globalnih klimatskih prilika, njegov neiskvareni filantropizam. Na ovom albumu sve to ima svoj prirodni nastavak, tako u „Inshallah“ pjeva o izbjegličkoj krizi “Empty Chair“ je posvećena fotografu Jamesu Folweyu pogubljenom u Siriji, „One Fine Day“ je još jedno od brojnih upozorenja na globalno zatopljenje,a elegična rock balada „50.000“ tužan je podsjetnik na njegove kolege glazbenike koji su nas napustili, u za njih najapokalističnijoj godini (Another one of our comrades is taken down / like so many other of our calling).
Interesantna je činjenica da je ista napisana svega tjedan dana od smrti uvijek neortodoksnog i jedinstvenog Princea.
Određene paralele s prijašnjim radovima možemo pronaći već u otvarajućoj „I Can't Stop Thinkig About You “ koja atmosferom podsjeća na „Every Breath You Take“, dok se „Inshallah “ lagano naslanja na arapsku notu iz „Desert Rose“.
Ako prihvatimo tumačenje da je najjednostavnija i najtočnija definicija da je glazba vještina kojom se zvukovima snaga mašte pretvara u igru, onda bih nadodao da je tu spoznaju Sting usvojio prije mnogo vremena, a svaki realizacija njegovih vještina predstavlja zaista nikad dosadnu igru.
Đorđe Škarica
« The Last Ship | Sting Albumi Kronologija | 44/876 » |