A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | H & A | 5:02 | ||||
2 | Old Cool | 7:20 | ||||
3 | Parallel Falcon | 7:07 | ||||
4 | Epicureans | 5:48 | ||||
5 | Wide and Awake | 8:23 | ||||
6 | Sleepless in Suresnes | 3:28 | ||||
7 | Grass | 6:08 | ||||
8 | Blues for C.M. | 7:08 | ||||
9 | Nellowee's Watlz | 4:31 |
Basist, skladatelj i aranžer Sam Bevan svestrani je glazbenik koji djeluje na raznim područjima, od folka, preko R&B-a, funka i afro-kuban glazbe do jazza. Kad je riječ o jazzu, može se pohvaliti suradnjama s uglednicima tog žanra kao što su Roswell Rudd, Joshua Redman, Houston Person, Joe Locke ili David Grisman. Iskustvo sviranja sa svima njima pretočio je u svoju glazbu, kao primjerice na svojem novom albumu. Sve skladbe i aranžmane napisao je Sam Bevan. Radi se o živahnim, okretnim, razmahanim djelima bogatog kolorita. Iako su ukorijenjene u afroameričkoj glazbi, sa snažnim utjecajem zapadnoafričke, afrokubanske i gospel glazbe, možemo reći da se radi o suvremenom jazzu, od hardbopa do free jazza, koji se također oslanja na načela sviranja jazz big bandova. Naime, svaka je skladba pomno promišljena i dorađena maštovitim aranžmanom. Zato nije u svakoj ista formacija i isti instrumentarij, no znakovito je da niti u jednoj nije zastupljen glasovir. Kostur sastava, uz Bevana koji svira bas, čine bubnjar Eric Garland, alt saksofonist Kasey Knusden i tenor saksofonist i bas klarinetist Cory Wright, a po potrebi se, u jednoj ili više izvedbi, pridružuju trubači Ian Carey ili Henry Hung, bariton saksofonist i bas klarinetist Patrick Cress, tenor saksofonist James Mahone, flautistica Donna Viscuso i udaraljkaš Jackie Rago. A potreba je bila za kvintetom, sekstetom, septetom i oktetom. No, bez obzira u kojoj formaciji svirali, glazbenici pokazuju iznimnu vještinu, ne samo u prenošenju Bevanovih glazbenih zamisli nego i u njihovoj nadogradnji. Zanimljivo je da je neuobičajeno puno zastupljen bas klarinet, što neodoljivo podsjeća na postdolphyjevce, primjerice Davida Murraya ili Chica Freemana, i to na njihova ostvarenja iz 1970-ih i 1980-ih.
Davor Hrvoj