Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2018
Format Albumi
Vrsta Contemporary Pop/Rock
Dodano Ponedjeljak, 23 Srpanj 2018
Žanr Pop-Rock
Length 37:31
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2018
Država Velika Britanija
Etiketa Polydor
Tags Polydor Roger Daltrey

Review

Tommy se vratio, doduše s više sijedih u kosi i sa 75 godina u guzici, kako je znala kazati moja baka. I dok je nekima veliki problem ustati ujutro iz kreveta, Roger Daltrey ima hrabrosti i znanja pokazati ovome svijetu kako i dalje raspolaže jednim od najuzbudljivijih vokala rock glazbe, doduše ne tako energičnim i moćnim, ali uvijek prepoznatljivim na prvo slušanje.

Nekadašnji plavokosi, čupavi mladić žustrih kretnji i silovite energije ovim je albumom, nastalim nakon pauze od golemih 26 godina, svima vratio sjećanje na onaj isti glazbeni univerzum kojim je zajedno s prijateljima iz benda suvereno koračao bespućima rocka, utirući pritom i dandanas prepoznate putove, ostavljajući na njima markacije koje nikako ne blijede.

Ovim albumom napravio je most koji predstavlja poveznicu uzbudljive prošlosti sa (glazbeno) blijedom sadašnjošću. Prošlosti nastale čak i prije nego što je druženje s Townshendom, Moonom i Entwitleom iznjedrilo brojne blistave momente, prošlosti obojane soulom i R&B-em kojih se Daltrey tako rado prisjeća i koje je otpjevao s neskrivenim guštom.

Album nije tematski ni konceptualan, nego zbir pametno odabranih, raznih obrada s naizgled nespojivim obilježjima iz daleke prošlosti. Šetnja kroz 11 kompozicija vodi nas u sočan svijet soula kojeg je itekako dobro znala prezentirati Dusty Springfield („Where Is A Woman To Go“); u uvijek melankoličan i često depresivan, osebujan svijet Nicka Cavea („Into My Arms“) u kojoj je Daltrey totalno skinuo Johnnyja Casha u inspirativnoj obradi u kojoj caruju samo glas i klavir; u funkoidni svijet Stevieja Wondera („You Haven't Done Nothing“), dok otvarajuća, ujedno i naslovna „As Long As I Have You“ kao da je izišla iz kultnog filma „Blues Brothers“ sa svojim zaraznim, razarajućim ritmom, ženskim back vokalima i, dakako, odličnom svirkom. Istu je daleke 1964. napisao soul i R&B kompozitor i pjevač Garnet Mimms, a svojevremeno su je u živo promovirali i sami Led Zeppelin. A s lakoćom ćemo pronaći i sugestivan podsjetnik na raskošan country rock'n roll Stephena Stillsa u „How Far“, na kojega bi sam autor trebao biti itekako ponosan. Među odabrane se „ugurala“ i Ruth Copelandova/Clayd Wilsonova  „Out Of The Rain“ s odličnom, doduše kratkom, rolom na saxu i ženskim vokalima kao zaštitnim znakom jedne lijepe glazbene epohe.

Treba napomenuti i dvije Rogerove autorske kompozicije: „Certified Rose“ posvećenu njegovoj ljubimici, kćeri Rose, i ugodnu baladu „Always Heading Home“. Spomenuti treba i neke od 20 i više glazbenika koji su s profesionalnom lakoćom „odradili“ svoje zadatke: Mick Talbot na klavijaturama (svirao s the Style Council), Sean Genockey na gitari (svirao sa Suede), te stari „ratni“ drug Pete Townshend čije je sudjelovanje na 6 pjesama ostavilo upečatljivo, a ujedno i uvijek prepoznatljivo prebiranje po žicama.

I tako nam je kroz 11 srcem odabranih pjesama Roger Daltrey ponudio nešto staro, nešto novo, nešto „plavo“, i nešto zarazno veselo. Ništa više ni ne treba za jedno zaista ugodno druženje s dobrom glazbom.

Ukratko, ovo je baš sugestivan uzorak kako se nekad dobro sviralo i pjevalo; album koji ne treba olako skidati s raznih glazbenih i ostalih elektronskih uređaja.

Đorđe Škarica

Hits 594

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42