A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Za tvoje dobro | 5:09 | ||||
2 | Do kraja vrimena | 3:42 | ||||
3 | Gdje to piše? | 3:40 | ||||
4 | Jubavi mala | 4:17 | ||||
5 | Moje lipo | 3:37 | ||||
6 | Vjerujem u anđele | 3:39 | ||||
7 | U mom zagrljaju | 4:08 | ||||
8 | S tobon jubavi | 4:09 | ||||
9 | Prije sna | 4:48 | ||||
10 | Nocturno | 4:43 | ||||
11 | Dao bi' se kladit' | 4:16 | ||||
12 | Sa dva zrna lažnog srebra | 4:30 | ||||
13 | Brod u boci | 4:28 | ||||
14 | Ako voliš me | 4:00 | ||||
15 | Nevera | 4:19 | ||||
16 | Molitva za Magdalenu | 4:06 | ||||
17 | Samo jednom se ljubi | 3:21 | ||||
18 | Vridilo je | 4:39 |
Dostupna kao digitalno izdanje od prvog Oliverovog rođendana kojeg ne može proslaviti na ovome svijetu, dakle, od 7. prosinca netom minule godine, kompilacija "Do kraja vrimena" okuplja najdojmljivije pjesme s njegovih poznih albuma. U pitanju je razdoblje od zadnjih trinaest godina tijekom kojih je snimao albume za Aquarius Records, počevši od "Vridilo je" iz 2005. pa do "Familije" koju je objavio sa svojim dragim prijateljem i kolegom Gibonnijem 2016. "Do kraja vrimena" tako, uz navedene albume, svoj sadržaj pozajmljuje s albuma "Samo da je tu" iz 2010., "Tišina mora" iz 2013. te s "Noć nek' tiho svira" kojeg je naš neprežaljeni maestro od pisme 2011. snimio sa violončelistom Stjepanom Hauserom iz dua 2Cellos.
Moje mišljenje kako je Oliver svoje najbolje albume snimio još sedamdesetih, da je većim dijelom osamdesetih snimao gotovo katastrofalnu glazbu te da se od devedesetih naovamo "tek" izvođačkom maestralnošću i toplinom svoje ljudske i stvaralačke jednostavnosti izdizao iznad sivila prosječnosti s kojim je bar dio njegova materijala konstantno očijukao, nije se promijenilo, možda tek dobilo neku novu notu i nijansu. Jer, osjećam se jednako tako i dalje nedostojnim secirati ovaj nedvojbeno najbitniji i najautentičniji, a svakako najprisutniji opus kojeg je naša zabavna i pop glazba iznjedrila, toliko da mi se svaka subjektivna ili objektivna, negativna ili čak pozitivna opaska čini samougađajućom skribomanijom ili cjepidlačenjem. Objašnjavanjem nečega što je toliko samopojašnjivo, toliko ukorijenjeno u kolektivnu nam svijest i novu tradiciju da se svaka dodatna riječ čini posve suvišnom i nepotrebnom. Uostalom, Gibonni je sve to već na najljepši način sažeo prošloga ljeta u svojih nekoliko rečenica na možda najdirljivijem trenutku Oliverova ispraćaja u neka nova, onosvjetska svitanja.
Zato bih samo rekao kako ova kompilacija, uza sve svoje komercijalne prefikse i imperative, predstavlja nužni čin Oliverove zadnje diskografske familije, dužni izraz poštovanja prema istinskom našega podneblja sinu, kapetanu i poeti, čovjeku koji je svojim glasom ispisao povijest lakoćom ponizna talenta. Pjesme su to koje je jednakom predanošću oplemenjivao zadnjih godina, po običaju, između isplovljavanja svojom barkom na pučinu s kojom je bio neraskidivo vezan. Pjesme među kojima nema loše prije svega zbog vječno mlade izvedbe, zbog te dodatne vrijednosti koju je Oliver samim glasnicama ubrizgavao među verse i note kojih se doticao. Posebno je dirljivo što se među njima našlo mjesta i za neke davnije dragulje, poput "Molitve za Magdalenu" ili "Nocturna", zahvaljujući albumu snimljenom s Hauserom, te što je tu i klasik Ive Robića "Samo jednom se ljubi", dakle, sve što je Aquarius mogao obuhvatiti kako bi sa svoje strane dočarao ono što je zapravo svima nama jasno, ali što ne treba zato prešućivati. Da je Oliver vječan, koliko god to patetično i jeftino zvučalo. Da je sinonim za cijelo jedno podneblje, razdoblje i život. Da je ovo glas neugasiv uistinu "do kraja vrimena". Uvijek i trajno prisutan, baš kao da je Oliver i dalje među nama i čeka svoj red na karte i balote, dočekuje neke nove nade da im pomogne pri uzletu na glazbene pozornice. Trajno prisutan, a opet toliko nedostaje. Baš fali.
Toni Matošin
« 100 originalnih pjesama | Oliver Dragojević Kompilacije Kronologija |