Review
Pred vama je ekskluzivna promocija albuma "Kaj blues etno" Tomislava Golubana, u realizaciji izdavačke kuće Spona. Spona blues glazbi pak u ovom dijelu Europe znači izuzetno mnogo. Naime, ona je na neki način perjanica u objavljivanju blues izdanja, povrh toga važno je istaknuti da objavljuje i druge glazbene žanrove. Blues glazbenici u velikoj većini slučajeva surađuju i rade s njom vjerujući da će im, ako ništa drugo, pomoći da se afirmiraju ovdje u Hrvatskoj.
A kada se radi o vrsnom instrumentalistu najmanjeg instrumenta u bluesu, Tomislav Goluban uspio je učiniti ono što nitko nije. Uspio se afirmirati i izvan granica Hrvatske, pa i Europe, preko oceana, u Americi. Tko je zaslužan za sve to, ne znam, ali to zapravo nije niti važno, jer jedino važno jest to da su ga i izvan granica Hrvatske percipirali, baš onako kako treba.
Naslov albuma "Kaj blues etno" vrlo direktno upućuje slušateljstvo o čemu se tu radi. Naime, Golubanu nije prvi put da prezentira blues u ovom zagorskom štihu, niti da izvodi blues – tu je zapravo njegova priča krenula i na kraju tu je i etno, kojeg malo snažnije potencira u svojoj prezentacijskoj formi posljednjih nekoliko godina. Tematski podijeljen album na naslovne pojmove, kroz 21 skladbu Goluban vrlo jasno određuje o čemu se radi.
Što se tiče samog Tomislava, za njega doista nema nikakvih nepoznanica kada je u pitanju ovaj glazbeni izričaj, on je ovaj put – i ne samo ovaj put – otišao barem dva-tri koraka dalje. Njegova sada već doista prepoznatljiva fuzija dijametralno različitih glazbenih izričaja poprimila je, naime, impresivne razmjere. Netko može izuzetno svirati raznovrsne obrade poznatih blues pjesama, drugi se pak nadahnuto snalaze u trenutnoj inspiraciji koja odzvanja svojom improvizacijskom vještinom. No, ono što je uspjelo rijetkima spoj je svega navedenog i, evo, upravo je tu Tomislav jedan, jedini, originalan i doista poseban!
Pjesme koje su egzaktni primjer ovih rečenica ili, bolje kazati, njihova glazbena podloga podvlači sve ono što se krije u pjesmama svedenih pod temama "Kaj" (1-5) i "Etno" (14-21). Vrlo rijedak, unikatan primjer kako se bluesu kao glazbenom izričaju može prilagoditi ama baš sve, uključujući gospel, glazbeni idiom New Orleansa, ali i kajkavska popevka, kao i stare, tradicionlane pjesme. Nema sumnje, ono što je započeo svojim prijašnjim albumima, Tomislav sada daje i dodaje nove glazbene forme. Taj neobičan glazbeni spoj vjerujem da će fascinirati sve one koji vole ovaj glazbeni žanr. Već je svojim prvijencem, "Pigeon's Flight" iz 2005., Tomislav ostavio snažan pečat na ne baš previše diskografski bogatoj hrvatskoj blues sceni.
Ovo je već sada njegov osmi album i Tomislav me neodoljivo podsjeća na 'Beatlese', koji su iz albuma u album stalno išli dalje i tražili, istraživali i na taj način uspostavljali glazbeni izričaj, koji je kasnije obilježio modernu glazbu 20. i 21. stoljeća. Naime, taj zagorski blues štih Tomislav uporno drma već duže vrijeme i čini mi se da ga nije baš previše briga za komercijalnu stranu, iako je to u današnje vrijeme vrlo bitno. No, s druge pak strane ovakva ideja, koja je, čini mi se, dobila sada svoj konačni obol, ima jednu neobično snažnu privlačnost, koja vas na prvo slušanje obara s nogu. Ovaj put na albumu je radilo više od 40 glazbenika (instrumentalista, pjevača i pjevačica), Tomislav je koristio sve što mu je dostupno od rocka, preko tradicionalnih napjeva, kajkavskih popevki, od bogatih aranžmana do minimalističkih instrumentalnih crtica pa sve do uporabe traktora kao ritam sekcije. Neosporno je da je ta Tomislavova misija povezivanja glazbe Delte i Zagorja u potpunosti saživjela i da su mnogi shvatili da tu ima 'nečega'. Ma, da… tu itekako ima puno bluesa a tko će to prepoznati, pitanje je za neku ili nekakvu podrobniju analizu. Osobno, znam da će svi oni koji vole blues, koji vole i prepoznaju dobru glazbu, vrlo brzo shvatiti i prihvatiti ovaj izvrstan album.
"Kaj blues etno" Tomislava Golubana očiti je primjer uspješne implementacije country/delta bluesa u ovo naše kajkavsko govorno područje i evo baš tu rodio se neki 'novi' sound bluesa. Na kraju krajeva, što se tiče Tomislava, to zapravo i nije neki novi zvuk. Oni koji ga malo bolje poznaju i prate sigurno znaju da je to već dugi niz godina jedna od vodilja njegova glazbenog bića.
Drago mi je da su 'oni zlobnici', konačno 'dobili po tamburi'. Tko je sad pljuger, ha? Goluban je svima njima sada konačno začepio gubec! Ak' ne'ko može i zna bolje, molim nek' izvoli i nek' pokaže kaj zna. Tomislav je pokazao i teško da će ga netko prešišati! A vama koji se titulirate kao istinski blues znalci, evo materijala da se pokušate snaći i naći i da pokušate razlučiti koja je poveznica od Vinske kaplje preko Tambure boogie i Vrata do Gajde blues, Crveni tepih i Tebe rad imam. 'Ajde da vas čujem... Ha, ha, ha... živjeli!
Mladen Lončar - Mike
« For a Friend & Brother 
