”’Mel Camino”’ je autorski bend iz Velike Gorice koji postoji od 2006. godine. Na samim počecima bend se zvao El Camino i imao je jednu izraženu akustičnu, kantautorsku notu. Priča benda je (s vremenske distance gledano) prilično turbulentna, kontrolirano kaotična i intenzivna zbog čega je bilo i mnoštvo promjena postava. Unatoč tome svaka je postava imala i ima svoju posebnu i jaku zajedničku magiju/kemiju koja stvara pjesme koje ih zanose, za koje se “gine” i koje negdje i za neke ljude znače nešto lijepo i ostavljaju dublji trag , a to je najvažnije.
Prvi članovi bili su: ”Zlatko Majsec” (vokal, ritam akustara, kantautor), ”Robert Kordić” (akustična gitara, vokal, kantautor) i ”Ivan Zdunić” (bas). Nakon 15-ak zapaženih nastupa prva postava svoju priču završava na UFO festivalu u Osijeku, nakon kojeg Robert Kordić ubrzo napušta bend.
Na njegovo mjesto dolazi gitarist ”Vanja Belošević”, a uskoro bend pronalazi i bubnjara – ”Damir Klasnić”. U tom razdoblju bend bilježi svoje najposjećenije nastupe i počinje stvarati ozbiljniji pozitivan dojam kod publike.
2008. bend u sklopu natjecanja Indoor Rock Demo festival, održanog u Zg klubu Praćka, osvaja 3. mjesto. 2009. ulaze u finale Hrvatskog glazbenog festivala – Zabok, a u konkurenciji više stotina demo bendova ulaze u prvih 30 u sklopu natječaja za MINIVAL (medijski prilično popraćen festival novih bendova održan u Tvornici kluture). Nova postava ubrzano radi na rearanžiranju postojećih pjesama i 2010. snima svoj prvi album: “Kapadokija” kojeg izdaje za izdavača Sponu/Dallas Records. Debi album dobiva vrlo poticajne kritike i recenzije na vodećim glazbenim portalima te u novinama, s prosječnom ocjenom vrlo dobar.
Zbog određenih turbulencija i razmimoilaženja, iz benda izlaze V. Belošević i D. Klasnić, a na njihovo mjesto dolaze ”Ivan Veljača” (gitara), ”Mihael Vlah” (bubanj) te uskoro i ”Martina Krovinović” (klavijature). Godinu i po dana prilično su izvođački aktivni, a tada Martina odlazi u Ameriku, a I. Veljača i Mihael Vlah dalje svojim glazbenim putem. U grupu se vraća V. Belošević koji dovodi i novog bubnjara – ”Rudolf Martinić”.
Nova postava ubrzano radi na novim pjesmama kojih ima previše za jedan album pa odabire 12 numera koje čine njihov drugi album: “Kolumbo svoje duše” koji izlazi 2013. za nezavisnog izdavača- kulturnu udrugu koju zajednički osnivaju – Tigrova glava. Sve tekstove i dalje piše Majsec, no za razliku od prvog albuma gdje je radio i većinu muzike, na drugom se u skladateljski dio znatno, znatno više uključuju i Ivan Zdunić, Vanja Belošević te Martina Krovinović. Album nailazi na jako dobar odjek na brojnim radijskim stanicama i polučuje, za dotadašnje gabarite benda, priličan medijski uspjeh. Usporedo sa uspjehom i zbilja nekim fenomenalnim nastupima gdje je sve prštalo od pozitivne energije, zbog sve učestalijih neslaganja u karakterima i vizijama- priču zvanu Mel Camino solo nastavlja Majsec koji neželjenu pauzu koristi za snimanje 3. albuma “Avion bez uzletne piste” sa 10 numera koje su najvećim djelom njegovo kantautorsko djelo s iznimkom jedne pjesme za koju je glazbu radio Ivan Zdunić. Album je miksao i maestralno isproducirao Ivan Veljača. Album izlazi u rujnu 2014., a singlovi “Homo homini lupus” i “U magli od vanilije” već su vani.
Nova, znatno pomlađena, postava već niže svoje prve nastupe i stječe bitno iskustvo. Na basu je Vid Križanić, na el. gitari Silvio Mašunić, a na bubnju Ivan Dugalić.
Izvor: melcamino.com