A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
Howard Phillips Lovecraft umro je 1937. godine u siromaštvu i praktično potpunoj anonimnosti usprkos većem broju objavljenih djela u časopisima toga vremena. Ovome je uvelike doprinijela i njegova kronična povučenost od svijeta te odsustvo želje za samopromocijom što su osobine koje su koštale ovaj svijet većeg broja genija kroz stoljeća. Kao što to često biva, vremenski odmak i svježi pogled novih generacija mogu promijeniti stvari iz temelja te je Lovecraft svojim književnim opusom bacio dugu sjenku preko 20. stoljeća i danas se smatra jednim od najvažnijih horor spisatelja u povijesti žanra.
Njegove teme često uključuju nezemaljske prijetnje, potragu za zabranjenim znanjem, bića koja vrebaju iz sjena i nadnaravne velike stare bogove koji obitavaju u hladnoj, kozmičkoj praznini te je većina njegovih djela okupljena u ono što se naziva Cthulhu Mythos što je jedna od najrazrađenijih novovjekih mitologija. Iako još nema značajnijih filmskih adaptacija, u glazbi je potpuno drugačija priča i već je u šezdesetima počelo zanimanje za Lovecrafta (uključujući i psihodeličnu grupu koja se zvala H. P. Lovecraft), no pravi je procvat počeo pojavom metala. Nije teško vidjeti poveznice, jer se tematika njegovih djela i metala većinom preklapaju te ne čudi što danas mnoge grupe koriste Lovecrafta za inspiraciju u pisanju pjesama.
Sulphur Aeon je njemačka death metal grupa koja je na svojim albumima ekskluzivno posvećena Lovecraftu i njegovim kreacijama. Osnovana 2010. grupa je brzo zaokupila pažnju poklonika ovakve glazbe i već svojim prvim albumom “Swallowed by the Ocean's Tide” iz 2013. pokazuje da prostora za inovacije uvijek ima, čak i unutar postavljenih žanrovskih i tematskih granica. Drugi album iz 2015. “Gateway to the Antisphere” samo potvrđuje status grupe kao jedne od najboljih novih pojava na sceni te ne čudi što su očekivanja za novi album bila vrlo visoka. Konačno, krajem 2018. izlazi treći album “The Scythe of Cosmic Chaos” koji, kao što ćemo vidjeti, nastavlja ovaj kvalitetan niz.
Glavna je odlika grupe oduvijek bio masivan zvuk koji je vrlo dojmljivo prenosio na slušatelja tu nepojmljivu veličinu Lovecraftovih kozmičkih horora. Ovo se ne mijenja niti na novom albumu i već je prva pjesma “Cult of Starry Wisdom” dobar pokazatelj toga. Rifovi koji se sudaraju poput planeta u samrtnom hropcu bezimenih sustava u kozmičkom kaosu na rubu svemira, bubnjevi i bas koji odzvanjaju poput dubokih vibracija tamne energije noseći sve pred sobom i vokalne inkantacije starim bogovima čine ovaj album jednim od najkompletnijih iskustava u metalu ove godine. Album nastavlja u istom tonu i “Yugothian Spell” te “The Summoning of Nyarlathotep” čine vidljivima ranije spomenute inovacije u zvuku. Pjesme su obilato prožete eteričnim melodijama nekarakterističnima za ovaj žanr, ali u kontekstu zvuka koji grupa njeguje čine se kao neizostavan dio doživljaja i postale su njezin zaštitni znak. Novost su i povremeni čisti vokali koji svojim okultnim zapjevavanjem dodatno čine ove pjesme raznovrsnijima od bilo čega što je grupa prije izdala.
Središnja pjesma albuma “Sinister Sea Sabbath” sa svojih devet i pol minuta kao da želi podvrgnuti prostor i vrijeme ispod nepreglednih crnih dubina te svojim sporijim ritmom vuče naše duše prema bezimenim domenama iza vrata Yog-Sothotha. A iza njih nas čekaju snoliki krajolici zvijezdama obasjanih dvorana sedam kapija u pjesmi “The Oneironaut” koja varira između beskompromisne brutalnosti i atmosferičnosti hladnog kozmosa utjelovljene u fantastičnom glavnom rifu. “Lungs into Gills” i naslovna “Thou Shalt Not Speak His Name (The Scythe of Cosmic Chaos)” zatvaraju album u ponešto bržem ritmu uvlačeći nas još dublje u tminu naznačujući da nam nema povratka s planina ludila.
Ovim albumom Sulphur Aeon cementira svoju poziciju na sceni kao jedne od najkvalitetnijih grupa u metalu i bit će vrlo zanimljivo pratiti gdje će nas ona odvesti dalje u svojoj karijeri. Masivna produkcija albuma niti u jednom trenutku ne prijeti gušenjem pojedinog instrumenta te je ona čista i jasna, ali nikada sterilna. Preporučujemo!
Boris Čičovački