True sam prvi put vidio prije par godina na koncertu u starom kinu u Novom Marofu i moram priznati da je to jedan od rijetkih bandova koji su me na prvi dojam itekako zaintrigirali, bez da sam ih uopće vidio. Kako? Na preporuku prijatelja, koja se kasnije pokazala izuzetno dobrom. I zato hvala mu na tome.

Naime, obično kad dolazite na punk koncert na kojem nastupa 5-6 ili više bandova rijetko kad ih sve pogledate i poslušate, čisto iz razloga jer često naletite na neku grupu prijatelja s kojima ste super, a niste ih dugo vidjeli pa odlučite popiti piće s njima i podružiti im se. Tako je bilo i ovaj put. Naime, ispijajući jeftino pivo i družeći se s ljudima, prijatelj je najednom rekao „Idemo u dvoranu, ovaj band moraš vidjeti“. To me stvarno zaintrigiralo i rekoh dobro, idemo. A band je bio True. Iako death metal nije glazbeni žanr koji obično pratim i slušam, ono što True čini posebnima jest upotreba tamburice (da, narodnog instrumenta tamburice…niste krivo pročitali) u glazbi koju sviraju. Još je zanimljivije da momak na tamburici stalno svira solo, a gitarist ga prati s metal riffovima. I tako s ostatkom banda, stvaraju jednu zanimljivu i urnebesnu, potpuno nestandardnu kombinaciju izvan svih death metal okvira.

Still Life je inače treći album ovog samoborskog banda. Prije ovog, u vlastitom izdanju izdali su albume Serum i Plastic World.
Still Life je izdan za Geenger Records i sadrži 7 pjesama u trajanju od 38 minuta.

Band je zadržao svoj karakterističan glazbeni izričaj o kombinaciji tambura/gitare sa čestom izmjenom brzih i sporih dijelova, brutalnim vokalima.

Ono što je posebno zanimljivo pri slušanju je to kako melodičan zvuk tamburice u kombinaciji s masnim i tamnim riffovima daje jednu posebnu, zlokobnu atmosferu te dobivate dojam da gledate horror film i scenu dolaska u neku staru, napuštenu klaonicu, prepunu kuka za meso u kojoj manijakalni ubojica sa sjekirom vreba iza nekog ugla. Ako ne iza prvog, onda iza drugog sigurno.

Da ne bi bilo sve tako crno, intro u album čini neki narodni napjev sa ženskim vokalima koji se međusobno nadopunjuju u kombinaciji sa laganom svirkom banda. Dobivate dojam kao da gledate uvod u neki domaći film tipa Breza. Dakle, atmosfera je tmurna, polja i livade prekrivene maglom, crkvica na brijegu i oko nje groblje. Dakako, ograđeno trošnom ogradom i vrata koja cvile na vjetru.

Produkcija albuma je za pohvaliti, kvaliteta je puno bolja nego na prethodna dva albuma i band sad stvarno zvuči duboko, opasno i moćno. Ali nema svaki death metal band tamburicu čija atmosferičnost stvara jedan potpuno novi dojam i pomiče ovire ovog glazbenog žanra.

Uglavnom, album kojeg u svakom slučaju treba poslušati i doživjeti.

Osobna karta albuma

Izvođač	True
Naziv albuma	Still Life
Izdavač	Geenger Records
Producenti	-
Izvršni producenti	-
Datum objave	2010.
Snimano	-
Posebna napomena	Standardno izdanje s jednim diskom
Popis pjesama
01. Intro 02. Once 03. Massacre 04. The End 05. Okus crnila 06. Who am I? 07. I kill for nothing
Linkovi
Myspace.com/truezrud

Komentari (0)

Add your comment